U subotu 12. prosinca 2015. s početkom u 19:30, u Velikoj dvorani KC Vatroslav Lisinski održan je netipičan koncert klasične glazbe u sklopu ciklusa “Lisinski subotom”. Svojim nas je nastupom počastio srpski violinist Nemanja Radulović koji je studirao violinu u Beogradu, Saarbrückenu i na Pariškom konzervatoriju u klasi Patricea Fontanarose, a dodatno se usavršavao kod Yehudija Menuhina i Salvatorea Accarda.
Dobio je mnoga međunarodna priznanja i pobijedio na nekim od najuglednijih međunarodnih natjecanja. Iako ima tek trideset godina, već je stekao veliku popularnost, posebice zbog diskografskog izdanja Journey East snimljenog za Deutsche Grammophon - najprestižniju izdavačku kuću na području klasične glazbe.
Prilikom izlaska na pozornicu, prvo što upada u oči bio je Nemanjin specifičan stil. Frizura i odijelo odskaču mu od tipične slike klasičnog glazbenika pa se postavlja nekoliko pitanja – je li mu cilj vizualno privući pažnju, ili je cilj koncerta klasične glazbe privući publiku zvukom, tj. samom glazbom? S druge strane, ako rock zvijezde imaju pravo na ekstravagantne i eklektične stilove i zbog toga bivaju samo još više cijenjeni (npr. Prince, Freddy Mercury itd.), zašto to pravo ne bi imali i klasični glazbenici?
Vrijede li drugačiji kriteriji za klasičare koji odluče poraditi na vlastitom imidžu? Uz prisutnost heterogenog, ali kompaktnog malog orkestra o kojem će kasnije biti više riječi, postavlja se i pitanje pokušava li Nemanja biti novi, balkanski Andre Rieu. Ipak, sva pitanja padaju u vodu kad Nemanja uz pratnju ansambla konačno zasvira. Brahmsova skladba s kojom je započet koncert izvedena je bez greške, ali Vivaldi koji je uslijedio bio je nešto što zaista nitko nije očekivao. Takvog Vivaldija nismo čuli već godinama (da ne kažemo desetljećima), još od onih dana kad smo slušali virtuoznu Vanessu Mae.
Iz Nemanjinog sviranja pršti čista energija koja daje dodatnu dimenziju tehnički savršenoj izvedbi u kojoj je svoje mjesto našla i odlično uklopljena Nemanjina improvizacija. Takva briljantna izvedba Vivaldija rezultirala je ovacijama publike, i Lisinski je za tu večer bio kupljen. Sve što je Nemanja do kraja odsvirao bilo je popraćeno oduševljenim pljeskom, dok je završni Čardaš bio prava erupcija s obje strane, kako na pozornici, tako i u publici. Trešnja na torti bila je savršena pratnja ansambla Double Sens. To je jedan od dvaju komornih sastava okupljenih oko Nemanje koji je 2008. godine inicirao njihov nastanak. 
Čine ga francuski umjetnici i talentirani glazbenici s područja bivše Jugoslavije koji svojom svestranošću i svježim pristupom klasičnoj glazbi komplimentiraju Nemanjinoj izvedbi. Sačinjavaju ga: Tijana Milošević, Guillaume Fontanarosa, Mathilde Potier, Nemanja Ljubinković (prve violine), Ksenija Milošević, Kristina Atanasova, Frédéric Dessus, Séverine Dessus (druge violine), Bertrand Causse, Emmanuel Gross, Aleksandra Kurilić (viole), Dragan Đorđević, Anne Biragnet (violončela), Nathanaël Malnoury (kontrabas), Stéphanie Fontanarosa (čembalo), Laure Favre-Kahn (glasovir) i Zoran Caušević (udaraljke).
Nemanja je koncert zaokružio bisom, a izbor glazbenog djela pokazao se vrlo zanimljivim. Poznata filmska glazba bila je očekivana, ali ne i tema iz Schindlerove liste. Polagano emotivno smirivanje publike nije tipičan bis u kojem obično očekujemo vesele i brze ritmove. Ipak, Schindlerova lista bila je pun pogodak, a Nemanja je pokazao da može biti ozbiljan kad treba te da je sposoban u svega nekoliko trenutaka u potpunosti promijeniti emocije publike – i pritom i dalje biti ekscentričan i osebujan violinistički virtuoz kakvog znamo i volimo.Program:
J. S. Bach: Koncert za violinu i orkestar u a-molu, BWV 1041
A. Vivaldi: Četiri godišnja doba (odabrani stavci)
J. Brahms: Mađarski ples u g-molu, br. 1, WoO. 1
A. Dvořák: Kada me stara majka učila pjevati iz ciklusa Ciganske pjesme, B. 104, op. 55, br. 4
S. Prokofjev: Koračnica iz 2. čina opere Zaljubljen u tri naranče, op. 33
P. I. Čajkovski: Ruski ples iz 3. čina baleta Labuđe jezero, op. 20
D. Šostakovič: Romanca iz suite Obad, op. 97
A. Hačaturjan: Ples sablji iz 4. čina baleta Gajane
Z. Simjanović: Tema iz filma Petrijin venac redatelja Srđana Karanovića
V. Monti: Čardaš
