Od 10. do 19. srpnja održao se 42. Umbria jazz festival, jedan od najstarijih europskih jazz festivala, i jedan od rijetkih na kojima se glazba doslovno prelijeva s glavnih pozornica i zaposjedne cijeli grad, njegove srednjovjekovne ulice te terase i vrtove s kojih pucaju slikoviti pogledi na stari grad i prekrasne umbrijske krajolike. Na malo je kojem jazz festivalu ambijent postao tako bitan dio cijelog festivalskog iskustva i teško je zamisliti slikovitiju pozadinu za dobar jazz od šarmantne Perugie i svih hedonističkih dodataka koji idu s tim, od gastronomije do turizma (vrlo je blizu i Toskana).
Umbria jazz festival svake godine osigura impresivan line-up, a neki su glazbenici praktički dio ''stalnog postava'', kao što su Herbie Hancock, Chick Corea, Caetano Veloso, Gilberto Gil i drugi, koji na festivalu nastupaju gotovo svake godine. Tu je uvijek i neizostavna prva liga talijanskog jazza poput Stefana Bollanija, Paola Fresua i Enrica Rave, a ovogodišnji je headliner svakako bio nastup Tonya Bennetta i Lady Gage.
Paolo Conte
Čast otvorenja festivala 10. srpnja pripala je velikom talijanskom kantautoru Paolu Conteu, koji je na glavnoj pozornici Arena Santa Giuliana pred brojnom publikom održao sjajan koncert na kojem je izveo neke od svojih kultnih kompozicija kao što su Sotto le stelle del jazz i Via con me. Arena je inače otvoren prostor, zapravo park ispred crkve Santa Giuliana negdje na polovici brda na kojem se smjestila Perugia, i prima oko 10.000 posjetitelja. Vikend na glavnoj pozornici poslovično je rezerviran za popularnije izvođače, često i van granica jazza, pa su u subotu nastupili bendovi kao što su Subsonica, no Teatar Morlacchi je, kao obično, posvećen beskompromisnom jazzu, pa je ondje u ponoć održan koncert Brad Mehldau Tria. Jedan od najboljih tria današnjice drži izuzetno visoku razinu kvalitete živih nastupa, pa ni ovaj koncert nije bio ispod te visoke razine – trio je izveo niz Mehldauovih originala, i jedno malo iznenađenje za kraj: šarmantnu obradu standarda Sidneyja Becheta Si tu vois ma mère. Inače koncert Brada Mehldaua bio je jedini rasprodan koncert na čitavom festivalu.
Danilo Rea i Ramin Bahrami
Idući dan, u nedjelju popodne, u istom je kazalištu održan koncert pod nazivom ''In Bach'', u kojem su talijanski jazz pijanist Danilo Rea i iranski klasični pijanist Ramin Bahrami, poznati interpret Bacha, dali svoju, blago ''jazziranu'' viziju Bacha. Bilo je nadahnutih trenutaka, no njihova obrada Bacha ne ističe se posebno među hrpom sličnih jazzerskih interpretacija ovog velikog kompozitora.
Vijay Iyer
U ponedjeljak popodne, u programu ''Young jazz'' nastupio je još jedan sjajan pijanist današnjice Vijay Iyer sa svojim triom, s kojim je izveo niz originala s recentnih albuma. Iyer je indijskog porijekla, no baziran u prijestolnici jazza New Yorku, a njegovi albumi redovito privlače pažnju kritičara i često je visoko plasiran na Downbeatovim godišnjim listama. Ovaj koncert u Teatru Morlacchi bio je jedan od najimpresivnijih na festivalu.
Navečer su na glavnoj pozornici nasupili The Bad Plus s Joshuom Redmanom, što je bio malo razočaravjući koncert – riječ je o redom sjajnim sviračima, no nekako se nije osjetila neka posebna kemija u njihovoj suradnji i nastup nije djelovao osobito nadahnuto, što bi se očekivalo od glazbenika tog kalibra.
Trio Jakoba Broa
Jedan od čari velikih festivala je da, iako neke velike zvijezde ne ispune očekivanja, manje razvikani izvođači za koje prije niste ni čuli znaju ugodno iznenaditi. Katkad odete na neki popodnevni koncert samo da popunite vrijeme do večere i sklonite se od vrućine, a onda vas iznenadi bend kao što je Trio Jakoba Broa, mladog danskog gitarista i kompozitora. Bend je nastupio u utorak popodne u programu ''Young jazz'', i ostavili su vrlo dobar dojam svojim atmosferičnim kompozicijama i suptilnom, iako pomalo suzdržanom izvedbom - no očito je da imaju prepoznatljivi stil i potencijal za glazbeni razvoj.
Herbie Hancock-Chick Corea
Večernji koncert na glavnoj pozornici bio je rezerviran za jednu od glavnih atrakcija festivala - klavirski duo Herbie Hancock-Chick Corea, koji su česti gosti Umbrije. Njihov se koncert, nažalost, nadovezuje na prije spomenut fenomen razočaravajućih nastupa velikih imena. Herbie Hancock je još prošle godine bio prilično razočaravajuć u duu s Wayneom Shorterom - na ovom koncertu nije sve bilo posve loše, ali sveukupni je dojam ipak niži od razine koja se očekuje od legendi jazza. S jedne strane, bilo je zanimljivih momenata interakcije dva različita pijanistička stila, no s druge strane, neki su se dijelovi koncerta činili posve arbitrarni, pogotovo oni na sintesajzerima. Čuli smo velike Hancockove hitove kao što su Cantaloupe Island i Maiden Voyage, standard You'd Be So Easy To Love, Solar Milesa Davisa, a za kraj Spain Chicka Corea, uz vokalno sudjelovanje publike na Hancockovo dirigiranje.
Jam Session
Istodobno sa službenim programom na glavnim pozornicama, ulice i trgovi Perugie vodili su svoj vlastiti glazbeni život: na svakom koraku nalazite besplatne koncerte - koji su, istina, osjetno niže kvalitete - ali i među uličnim sviračima često se čuju ugodna iznenađenja, kao i na jam sessionima u jazz klubovima kao što su Bar Gesto i Marla, gdje možete svjedočiti jammanju lokalnih glazbenika sa sviračima iz benda Tonyja Bennetta i Lady Gage. Sve je to dio šarma ovog festivala i njegove izuzetno opuštene atmosfere.
Umbria Jazz Festival 2015 izvan službenog programa
