Ovoga je petka u Hard Placeu nastupio Drugi način, zagrebački rock sastav koji će iduće godine obilježiti okruglih pet desetljeća svojega postojanja. U gotovo dva i pol sata kvalitetne svirke istovremeno silovito ali i nježno proveli su nas kroz minula desetljeća svoje karijere. Bez nekih velikih i pompoznih najava uspjeli su dupkom ispuniti Hard Place, klub koji sebe naziva „najvećim malim rock klubom Zagreba“ ili „dobrim duhom rock and rolla“.
Te prohladne jesenske večeri posjetitelji su se počeli okupljati nešto iza osam sati, a na ulazu više nije bilo ulaznica jer je koncert bio rasprodan nekoliko dana unaprijed. Tko je želio mogao je ostaviti kaput u garderobi koja se nalazi u Hard Placeu desno od ulaza i otvorenog je tipa: ostaviš jaknu na vješalicama onako bez broja, zapamtiš gdje je pa je poslije uzmeš ako ne ovu onda neku koja ti odgovara ili koja ostane, svejedno, samo da joj rukavi nisu prekratki ili da nije previše strukirana.
Dok se klub pomalo popunjavao okupljeni su mogli popričati, popiti piće i zagrijati se uz glazbu po izboru lokalnoga D.J.-a: „Enu“ grupe Haustor, Azrinu „Graciju“, „Jedinu moju“ Divljih jagoda, „Kad hodaš“ Riblje čorbe, "Mršavog psa" grupe Majki, „Ja ne postojim“ Električnog orgazma, „Neprilagođen“ grupe Film, „Niko kao ja“ Šarla akrobate, „Osjećam se haj“ Psihomodo Popa, „Ostat ću mlad“ The Animatora i "Ramonu" već spomenutih Psihića… Sve u svemu, „domaće“ glazbene poslastice iz Kraševe kutije osamdesetih uz poneki slatkiš „Soko Štarka“. Zanimljivo je bilo slušati komentare na odabir glazbe i vrijeme je brzo prolazilo. Svi koji su upoznati s ovim klubom znaju da koncert ne može rano početi, ali je bitno zauzeti što bolju poziciju s obzirom na očekivanu gužvu koja je trebala uslijediti. Uštimavanje bas gitare u pola deset pobudilo je tračak nade da će se s nastupom krenuti, ali skeptici su odmahnuli rukom i pritom se ipak prevarili.
Jer, odmah nakon uštimavanja i pjesme „Sanjam“ od Indexa, čim je započela pjesma „Sretno dijete“ u onoj novijoj verziji Davorina i Bogovića, naprasno ju je prekinuo uvod Beethovenove „9. simfonije“ te najava iz razglasa: „Dame i gospodo – Drugi način!“. I na pozornici su se pojavili vremešni mladići pa je koncert u iznenađujuće ranih desetak minuta iza pola deset jednostavno - započeo.
Nastup su otvorili laganom pjesmom „Lile su kiše“ s njihovog prvog studijskog albuma iz 1975. godine te nakon toplog aplauza dobrodošlice nastavili s pjesmom „Dileme“ koja je sličnog tempa ali ima puni, melodijski bas, lijepo posložen između njihove dvije gitare. Nakon toga publiku je pozdravio pjevač i flautist Branko Požgajec koji je rekao da im je ovo prvi nastup u Zagrebu nakon godinu dana. Najavio je da će večerašnjim koncertom promovirati ljubav i neuništivu snagu rock and rolla te nam izvesti pjesme s cijelog prvog i trećeg albuma te nam odsvirati i ono najbitnije između toga. „Budite samo strpljivi i svi ćete polako doći na svoje“, zaključio je svoju najavu. A onda su počeli graditi koncert od onih laganijih, preko bržih i progresivnih do pravih žestokih, „čistokrvnih“ rock and roll pjesama.
Nastavili su svirati „Prave riječi“, pjesmu laganog trubadurskog ugođaja koju znamo s one druge ploče „Ponovno na putu“, a potom je uslijedila nešto brža „Jer postoji ona“ s jednim izuzetno lijepim gitarističkim solom. U „Svijetu iluzije“ Branko je odsvirao skladan solo na flauti podebljan gitarom Maria Domazeta, a publika je vokale na pozornici pojačavala svojim glasovima. Branko je potom najavio bržu pjesmu „Stoperi“. Izveli su je mnogo žešće nego u studijskoj verziji, defom je pojačavao ritam Mladena Palankaša, a Mario je odsvirao odličan solo na svom Gibsonu. Sa zanimljivim riffom započela je pjesma „Zadnji put“ koja nas je ponovno vratila na sam kraj sedamdesetih, a poslije nje opet je uslijedila laganija pjesma „Opomena“.
Posebno je impresivna bila izvedba instrumentalne skladbe „Žuti list“ koja je napravljena u stilu Jethro Tulla sa solo dionicama na flauti, fantastično uvježbanim promjenama dinamike ritma kroz koje dolazi do ubrzavanja pa potom se vraća natrag u svoj laganiji, sentimentalniji dio. Logičan nastavak ove, bila je izvedba pjesme „Na mom dlanu“, koja kreće s laganom gitarom i nježnim ritmom da bi se potom razvila u pjesmu koja kao da je nastala u najranijoj fazi Deep Purplea sa snažnim vokalnim dionicama koje je izvodio drugi gitarist Ernest Vinković. Ženski dio publike zdušno je sudjelovao u pjevanju tih visokih dionica i svi su se pri tom odlično zabavljali. Mario je odsvirao nevjerojatno dobre svoje solo dijelove i završio s vrlo emotivnom slide gitarom. U prvom dijelu pjesme Branko je sišao s pozornice i otišao se malo osvježiti, no kasnije se vratio i sudjelovao u vokalnoj izvedbi, prepustivši ipak ove najzahtjevnije dijelove fantastičnom Ernestu kojega je na kraju predstavio kao „pjevača s najvišim glasom jugoistočno od Trsta“. Instrumentalno i izvođački, bio je to svakako vrhunac koncerta ove večeri.
Za nastavak koncerta Branko je najavio pjesmu „Ispod duge“. Rekao je da je to jedna autobiografska ljubavna pjesma i publiku je doslovno 'razvalila' svojim ritmom i riffovima, a žestoki dio nastupa nastavljen je izvedbom iduće pjesme „Igrice“. Branko je nakon toga zamolio tehničara zaduženog za pirotehniku da pušta malo manje dima na pozornici jer mu je teško pjevati kad mu dim nagriza glasnice. Ali, bit će da je „pirac“ u tom trenutku otišao na jedno mjesto, jer se s dimom nastavilo i dalje. Nepokolebljivi Branko najavio je dio koncerta kojim bi u prošlost htio vratiti stariju generaciju pa su odsvirali „Baladu o osmjehu“ i „Htio bih vratiti“, a potom još jedan odličan instrumental „Kraljeva kuća“ s onog njihovog posljednjeg albuma „Zgubidan“ (2016.).
„Jeste li za pjevanje?“ upitao je Branko publiku a ona je jedva dočekala i krenula je pjesma „Piši mi“, jedan od vjerojatno najvećih hitova Drugog načina. Solo na gitari je bio odsviran precizno i školski, onako za 'naježiti se', a nakon izvedbe Branko je pohvalio publiku da pjeva „za pet“ čime je svakako u skladu s novim trendovima u školstvu zaključio publici i koju ocjenu više. Komunikativni Branko se raspričao o ljubavi koja je krhka kao staklo pa je tako nastala i sljedeća pjesma koju su odsvirali, a to je bila „Ljubav kao porculan“. Ona se pokazala kao izuzetno vesela i plesna pjesma s ponovno zanimljivim izvedbama na gitarama. Za iduću pjesmu „Pobjegni već jednom“ rekao je da ju je često koristio Vicko Budilica u svojem jutarnjem programu i njezina je izvedba kod publike definitivno izazvala pravo oduševljenje. U stvari, vjerujem da je ovaj set pjesama na koncertu svakako bio najzanimljiviji dio publici.
Branko nas je upitao pamtimo li kada je zadnji puta u Zagrebu pao onako „pravi snijeg“. Na taj način najavio je pjesmu koja je nastala upravo jedne izrazito hladne zime – „Obećaj mi proljeće“. Poslije toga odsvirali su pjesmu „Odlazak“ koju su snimili i objavili za Jugoton prije pedeset godina kada se još nisu ni zvali Drugi način već Novi akordi. Odlična je to pjesma i svježinom svoje izvedbe te je večeri bila baš ugodno iznenađenje. U nastavku odsvirali su obradu pjesme Drage Mlinarca „Trebao sam ali nisam“ i svoju noviju pjesmu „Jedro za oluju“ pa su se potom uz „Opet“ vratili na početak svoje karijere. Ovdje je Mario ponovno odsvirao jedan odličan „plamteći“ solo s kvalitetnim smirivanjem, a i Tomo Ilić Dugi se istaknuo na svojoj bas gitari. U pjesmi „Opet“ Ernest je pokazao da je odličan i kao solo gitarist a bubnjar je izvodio nevjerojatne prijelaze na svojem instrumentu. Pjesmu „Zgubidan“ Branko je najavio kao pjesmu o neispavanim glazbenicima koje tako obično zovu a oni su u stvari „treća smjena“ koja radi noću. I ovdje se moglo ponovno čuti zahtjevnih progresiva, promjena ritmova pa i nekih reggae dijelova. Nakon toga, najavili su da smo došli do kraja te da ćemo se morati rastati, a rastanak je, kao što znamo, najlakši uz pjesmu koju ćemo otpjevati zajedno. Očekivano, bila je to pjesma „Prođe ovaj dan“, idealna stvar za završetak koncerta.
Premda su svirali već preko dva sata, publici prepunog Hard Placea nije bilo dovoljno i tražili su još, pa se Drugi način vratio na pozornicu. „Na muci se poznaju junaci“, zaključio je Branko. Odsvirali su još dvije pjesme a pritom i predstavili svakoga člana benda, dok je Ernest ponovno na svoj način, onako iz „petnih žila“ fantastično otpjevao visoke dionice. Prije izvedbe posljednje pjesme Branko se toplo zahvalio publici, Pišti, ton majstoru te nas nazvao njihovim dragim prijateljima i obećao nam novi susret do kojega mu mi moramo obećati da nećemo dopustiti da oko nas zavlada „Carstvo samoće“.
Vjerujem da će se nakon ovakvog nastupa Drugoga načina pri ponovnom susretu okupiti barem podjednak broj zainteresiranih koji će bez sumnje i dalje uživati u kvalitetnoj interpretaciji njihovih bezvremenskih pjesama.
Setlista:
01. Lile su kiše
02. Dileme
03. Prave riječi
04. Jer postoji ona
05. Svijet iluzije
06. Stoperi
07. Zadnji put
08. Opomena
09. Žuti list
10. Na mom dlanu
11. Ispod duge
12. Balada o osmjehu
13. Htio bih vratiti
14. Kraljeva kuća
15. Piši mi
16. Ljubav kao porculan
17. Pobjegni već jednom
18. Obećaj mi proljeće
19. Odlazak
20. Trebao sam ali nisam (Drago Mlinarec cover)
21. Jedro za oluju
22. Opet
23. Zgubidan
24. Prođe ovaj dan
BIS
25. Stari grad
26. Carstvo samoće
