Novi Marof i Rock in Marof – nisu baš neke smjernice ako se upitaš gdje je dobra zabava, ali vjerujte da biste se prevarili. Ja sam Marof otkrio 2021. godine – one godine kada su još vrijedile razne zabrane, ograničenja i slično. Novi Marof je imao prilično progresivna pravila što se ticalo CORONE pa sam po prvi put u svom životu, a u nedostatku koncerata, potegao i do Marofa i do navedenog festivala. I bilo je fantastično. Nažalost, prošle 2022. godine Filip i ekipa nisu se uspjeli pokriti (odustali im glavni sponzori neposredno prije festivala) i stoga festivala nije bilo, ali ove godine su uspjeli napraviti odličan fest sa stvarno zanimljivim i raznovrsnim line upom. Bilo je tu deatga/trasha (WAR-Head), modernog rocka (Ministranti), stoner rocka (UMA), heavy metala (Mortal kombat) i punka (Six Pack), te reaggea – dubstep – hiphopa (St!llnes), a sve je na kraju zaokružio DJ Kneža – kojeg ne treba posebno predstavljati.
Za razliku od 2021. godine kada se sve dešavalo na otvorenom, ovaj put se svo događanje odvijalo u prostoru Stare Škole u Marofu, jedan lijepi klupski prostor u koji stane 300-tinjak ljudi.
Nakon što se moja virovitičko, motovunsko, senjsko, dublinska ekipa skupila i okupirala smještaj (hvala ti Hrvoje), krenuli smo u prostor Stare Škole. Program je trebao početi u 19,00 sati no zbog kašnjenja nekih sound-chekova, krenuli su cca sat kasnije.
Odlični osječki War-Head je počeo ovu marofsku priču. Kombinacija deatha i trasha iskusnih Slavonaca (osnovani 2002. godine), pokrenulo nas je nakon dugog čekanja i nas 30-tak poklonika ovog zvuka skupili smo se ispred pozornice i bengali u oštrim i žestokim ritmovima osječke trojke. Imaju iza sebe četiri albuma, a zadnji je iz 2019. godine. „Terror, war, fear“ i „Free“ su one pjesme koje su meni bile i ostale upečatljive, ali cijeli set je bio odlično složen. Više nego dobar početak i vratni mišići su se zagrijali.
Nakon kraće pauze i hladnog „Laškog“ na pozornicu su stupili „Ministranti“. Iako sam iz neposredne blizine njihovog grada (Rijeka) moram priznati da za njih do najave festivala nisam čuo. Ali sam se pripremio i preslušao njihov album „Rock je mrtav“. Vrlo osvježavajuće i zanimljivo, a poseban štih cijeloj priči daje i Dražen Baljak na gitari (da, onaj isti Baljak iz Leta 3), te skupina iskusnih svirača i jedan odličan vokal (Robert Šuša). Baš lijep nastup, onako pravo rokerski bez trpanja u neke ladice i vrste i podvrste. Prošli su kroz svoj debitantski album i već se tu našlo poprilično ekipe koja je pomno pratila njihov nastup. Osim naslovne „Rock je mrtav“ meni je osobno draga „Minuta“ gdje popravljaju svijet „za minutu, a maksimalno pet“. Svakako poslušati album, evo su ga sada izdali i na vinilu.
Uz Ministrante iz Rijeke su došli i UMA. Vinka znam poduže, a on je bubnjar UME. To vam je onaj lik koji je organizirao Dark'O'Metal, koji je sada Dark Circle, a održat će se i ove godine 15. i 16.09. u Palachu u Rijeci. E sad o UMI-nom nastupu. Oni koji me čitaju znaju da znam često napisati da je naša, hrvatska scena toliko jaka i kvalitetna i da nemamo pojma što imamo tu kod nas. To vrijedi i za UMU. Da su bilo gdje drugdje vjerojatno bi bili, ako ništa drugo, vrlo etablirani i dobro zarađivajući bend. Ovako su vrhunski stonersko/metalni bend iz Rijeke koji kvalitetom nadilaze veliku većinu sličnih stranih bendova. Odličan nastup u Marofu, nema se tu što puno reći. Uglavnom, vrijedi pravilo kao i za sve naše bendove – podržite lokalnu scenu. Već se veselim njihovom slijedećem nastupu na gore navedenom festu.
Iz Smederevske Palanke su u Marof stigli Six Pack. Nešto najbolje od punk rocka što možete dobiti na festival. Legendarni – 30 godina već sviraju i u Marof su donijeli svoje uspješnice. Tko nije čuo za „Anđelu“, „Dva minuta straha“, „Olovke izlomljenog srca“ i meni najdražu „Najviše me boliš ti“ - ne zna što je punk rock i nikada neće niti znati. Žestoki, uigrani, veseli i razigrani su bili u Marofu i nedostajalo je mjesta ispred pozornice za šutku i gromoglasno pjevanje. Mislim da je vrijeme da se izda nešto novo i da krenu na veliku turneju kako bi proslavili svojih 30 punkerskih godina. Po prvi put sam iz čuo i moram priznati da sam bio oduševljen. Njih sam na ovogodišnjem Rock in Marof gledao kao headlinere zajedno sa onim što je slijedilo.
A slijedio je Mortal kombat koje volim iz više razloga. Prvo, sviraju klasični metal, ok, ok, kao ima tu svega pa i punka, ali sve je to u uhu slušatelja. Drugo, tekstovi su im odlični. Treće, koncertna moć je ogromna. Mortal kombat je institucija i vrlo su rado viđen gost na području cijele bivše države. Od 2009. godine nas zabavljaju i znoje na koncertima, Tako bijaše i u Marofu, gdje smo zajedno s njim otpjevali sve njihove hitove i grlili se i skakali i uživali. Kriki i ekipa su moćni uživo, a uz ovakvu publiku im nije bilo teško stvoriti vrhunsku atmosferu. Anita i ja smo tu definitivno izgubili glasove i do jutra nismo gotovo mogli progovoriti niti riječi. Sano je glas pogubio već na Six Packu. „Nemoj biti emo“, „Devedesete“, „Teški metal“ i naravno himna „Slobodan“ zagrijali su srce i dušu marofskog i inog naroda koji se već u respektabilnom broju okupio na njihovim nastupu. I naravno da je bilo i bisa i da nismo htjeli da odu. I ono što je još odlično kod Kombatovaca – imaju vijek vremena za svoje fanove i fotku, priču, pivicu i zajebanciju. Eto ih u Koprivnicu 17.11. ako se ne varam, pa tko je u blizini – nemojte propustiti.
Marofsku priču za ovu godinu zaključili su St!llnes. Da dobro ste pročitali. Nemam pojma gdje ih je Filip uspio naći, jer iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji put čuo za njihov koncert, a kako sam saznao za to su „krivi“ uglavnom obiteljski razlozi – poženiše se, podobivaše djecu. A zna se što su prioriteti. Ali i bio sam u krivu, koncertno su aktivni, a znam da su prošle godine izdali hvaljeni „Kocka je okrugla“ album. St!llnes su naravno primarno poznati kao hip-hoperi, no kroz svoj razvoj postali su odličan live band koji kombinira reagge podlogu uz fuziju sa raznoraznim utjecajima dance halla, duba i drugih ritmova koji i one sa dvije lijeve noge tjeraju da zaplešu. Tako i bi u Marofu, no s obzirom na pomicanje programa počeli su sa svirkom oko 02,00 sati, pa su umorna, supijana tijela već bila na izmaku snaga, te je njihov nastup vidjelo ipak nešto manje ljudi nego prethodne. Kako je to iskomentirao moj prijatelj Sano (zadrti punker) – baš fini, skladni nastup koji te tjera da se gibaš i plešeš.
Tijelo su bila umorna i nisam dočekao kraj nastupa St!llnessa.
Vjerujem da je legendarni DJ Kneža – s kojim sam, eto, popio jedno pivo, svoj set također odradio besprijekorno. Jebi ga, vidimo se na nekom Dance Hardu u Močvari.
The morning after – lagano izvlačenje iz kreveta nakon prekratkog sna i priprema za povratak doma, kava u lokalnom kafiću „Stop“ i naravno tko je tamo – neumorna ekipa volontera udruge Rock in Marof. Koji su sebi napravili svoj after i nisu se dali doma. Kratak pozdrav i dogovor za slijedeću godinu.
Moram napisati da se ovakav entuzijazam sve manje i manje viđa u Hrvatskoj. Zato ljudi dragi, ako sam ja mogao potegnuti iz Senja u Marof, možete i vi koji ste bliže. Ako ne podržimo ovakve priče ugasit će se i onda ćemo kenjkati i prigovarati kako se ništa ne događa. Zato još jednom podržite lokalnu scenu, podržite male festivale i imat ćemo u čemu uživati i tu na domaćem terenu.
Robert Katalinić
