Prošle su godine Bajaga i Instruktori održali koncert tri večeri za redom u punom rasprodanom Lisinskom, no Zagrebu sva sreća nikada dosta njihove glazbe pa su nam se brzo vratili.
Tako smo se sinoć natiskali u sedmi paviljon Velesajma, jer eto kišni ured nam nije nešto naklonjen u zadnje vrijeme pa je koncert prebačen s Jaruna na Velesajam. I dok se tako sedmi paviljon popunjavao do dolaska glavne zvijezde večeri, dobrih sat vremena ekipu je zagrijavao „Sacher“. Bend nastao prije par godina pod organizacijskom palicom Srđana Sachera i Filipa Riđičkog. Nije potrebno spominjati što je sve Srđan Sacher napravio za našu glazbenu scenu i koji opus stoji iza njegovog imena, pa je tako i ova kombinacija nastavila tradiciju stvaranja dobre glazbe. Od njihovog je zadnjeg singla prošlo skoro dvije godine što iz nekih osobnih, što iz svima poznatih razloga u kojima smo se svi našli zadnje dvije godine. Njihovih sat vremena ispunili su što novim pjesmama što nekim starima iz zlatnog doba Vještica i nastup završili s „Totalno drukčiji od drugih“ te digli publiku na noge taman da spremni i uštimani dočekamo Bajagu.
Nešto iza osam izašli su na binu pozdravljeni oduševljenom publikom koja nije ni stala sva u halu, a bilo nas je nagurano na svaki centimetar prostora. Preko dva sata pjevala je publika zajedno s bendom i mislim da nema osobe koja nije znala gotovo sve riječi svake pjesme. Zvuk je bio dobar i svaka se riječ čula do zadnjeg reda. Većina sinoć prisutnih odrastala je s tim pjesmama još tijekom osamdesetih, sjećam se da sam kako mala djevojčica voljela njegove pjesme. Tako smo se i sinoć svi lansirali u tu neku mirniju i ljepšu prošlost dok je barem naizgled bilo manje problema.
Lijepo je i to što je bilo i puno mlade publike, jer ovo je glazba koja mora ostati na životu. Koncert je otvorila pjesma „Sa druge strane jastuka“ , a putovanje u onu toplu sunčanu prošlost vodilo nas je svo njihovo bogatstvo koje su stvorili tijekom dugih godina svog rada: „442 do Beograda“, „Tekila-gerila“, „Kad hodaš“, „Život je nekad siv, nekad žut“, „Janja“ i još puno divnih stvari koje volimo. Najviše su ljudi kao i inače reagirali na „Verujem“, „Tišina“, „Plavi safir“, „Dvadeseti vek“ ,“Zažmuri“ i „Godine prolaze“. Budući da su bez prestanka svirali oko dva sata izašli su na jedan bis i završili koncert s „Od kad tebe volim“ i „Samo nam je ljubav potrebna“. Ne volim nabrajati set listu samo da popunim redove, a nije ni potrebno, tko nije bio neka mu bude žao, ali bit će još prilika sigurna sam.
Ne znam što bi se u svemiru moralo poremetiti da nam se ne vrate opet i opet i da ih jednako tako rado dočekamo kao i svaki put, nadam se sa sve više i više mlade publike. Moja malena od devet godina je bila među najglasnijima sinoć, posebno kad je „Darja“ u pitanju. Vodite djecu na koncerte, neka glazba raste u njihovim srcima.
