Izvještaji
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Nakon ponedjeljka i Widowspeaka, eto mene opet u Močvari u utorak. Još jedna poslastica za ljubitelje malo drugačijeg zvuka. A njih je ovog utorka u Močvari bilo poprilično. Naravno da je cijelu satnicu i situaciju poremetila naša polufinalna utakmica s Argentinom na Svjetskom nogometnom prvenstvu, no malo raniji dolazak u Močvaru i gledanje tekme nije bilo baš tako loše. Nakon razočaravajućeg poraza u vrlo kratkom vremenu su osoblje i gosti Močvare sklonili stolice i pripremili sve za početak koncerta.

za

Sve je išlo filmskom brzinom, stolice otišle, platno za gledanje utakmice se podiglo, kad ono pozornica spremna i tri mladića se vrzmaju po njoj, rade zadnje pripreme i gotovo bez ikakvog uvoda osim kratkog pozdrava Zagrebu i izjave da se zovu Sooma kreću odmah prašiti iz petnih žila. Onako na prvu čuju se tu i prljavi Vinesi, a i žestoki Hivesi. Brzi, prljavi i žestoki punk s modernističkim pristupom i primjesom grungea. U principu, maksimalna redukcija na esencijalni zvuk, nema prečaca kako bi se uštedio nepotreban gubitak energije i ravno u glavu. Sirova snaga u kombinaciji vrlo energične svirke od prve Break it od zadnje Pigs bez puno pardona. Sooma je u svom vremenski ograničenom premijernom predstavljanju hrvatskoj publici ostavila vrlo dobar dojam, što se vidjelo i iz reakcija iz publike.

Dolaze iz Švicarske (Zürich) i imaju iza sebe dva album: „Sooma“ i „It is all about to change“. Poslušajte svakako!

Setlista

Break it
Pants
Blue light
Materiales humanos
Slow mess
Puzzalan
1141
Pigs

Kaže meni moj frend Cic prije nekih mjesec i pol dana „ajmo na Zeal i Ardor“ i preporučio mi je da poslušam njihov zadnji album kojeg je opisao genijalnim. Poslušao, učinio i oduševio se. Zeal i Ardor spajaju nespojivo. Ili se barem činilo da je nespojivo. Soul, gospel i, u principu, američka crnačka duhovna glazba s black metalom. Čista avangarda. Manuel Gagneux je spiritus movens Zeala i Ardora i centralna ličnost na njihovim koncertima, a da su i više nego popularni pokazala je dupkom puna Močvara. Ovo im je bio drugi nastup u Hrvatskoj, a došli su na valu svog, ove godine izdanog albuma, „Zeal & Ardor“.

IMG 3155

Izlazak u kapuljačama i hudicama na pozornicu donosi onu kostimografsku prepoznatljivost bleckera, ali onda je došlo do onog šizofreničnog u cijeloj priči. Ispred dvostrukog mikrofona na jednom stalku svoje mjesto zauzeo je Manuel i krenuo s „Church burns“ i ako ih nikada niste slušali zamislite da čujete onu, prije nekoliko godina vrlo popularnu pjesmu, „Human“ Rag n Bone mana. I ostanete „paf“! Čisto soul, čisti gospel – a capella i onda nakon nekoliko trenutaka devastacija sa žestokim rifovima i paralizirajućim basom i bubnjem – totalna suprotnost, a Manuel se iz duhovnog pjevača na jednom mikrofonu transformira u demona sa zaglušujućim vriskovima i groowlom kojeg se ne bi posramio ni Corpsegrinder Fisher. Zato mi nije pao na pamet niti jedan drugi izraz nego – šizofrenija. Tipična podijeljena ličnost koju nam prezentira Zeal i Ardor u njihovoj glazbi. A ti prijelazi s jedne strane na drugu su tako fantastično ukomponirani da jednostavno nema nikakve zamjerke toj njihovoj fuziji.

Napomenimo da ih je na pozornici bilo samo 4/6 banda, jer su dva člana bila bolesna, a Manuel nam je rekao da otkazivanje nije bila opcija, no nije se osjetio taj nedostatak. Čista energija se nastavila kroz cijeli tijek koncerta na kojem je jedan vrhunac stizao drugi. „Götterdämmerung“ je jednostavno čisti black metal i jedna od onih pjesama u kojima se to najočitije vidi.

Onda smo ušli u „vodeni“ dio seta sa „Ship on fire“, „Row, row“ i vrlo, ali baš vrlo impresivnom „Blood in the river“. Natiskali smo se u Močvari i pokušali upiti svaki komad ove glazbene genijalnosti. Nevjerojatan i moćan bas kojim je vladao Lukas i koji je u nekim dijelovima solo podsjećao na velikog Burtona. Hladni Marco na bubnju koji ima amplitude od klasičnog jazza do divljih prijelaza i maltretiranja baterije. Naposljetku Tiziano na gitari koji ponekad djeluje kaotično i kolerično – ne u smislu svirke već govorom tijela. Uglavnom jedna tako dobro uigrana ekipa da se nedostatak dvoje članova niti ne primjećuje.

Nešto mirniji grobarski napjev, pa opet žestoka „Run“. Pa nas se nije moglo naći, gdje je publika glasno pjevala sa Manuelom, a onda pjesma koja je mene jako dojmila – a najavljena ja kao pjesma o genocidu – „Tuskagee“ – gdje je opet došla do izražaja ta glaščina gonjena demonima.

IMG 3161

Manuel u pauzama između pjesama razgovorljiv, sretan sa odazivom i zabavan. I mi s druge strane prezadovoljni izvedbom i interakcijom.

U finiš koncerta ušli smo sa „Feed the machine“ i onda opet jedna od onih koje svi znaju „Golden liar“, i onda izjava o smrti svetih, pa poučna „Trust no one“ i furiozna „Erase“. Finale je bilo najbolje, ako tako mogu napisati. „Dont you dare“ i za kraj „Devil is fine“ – sukus svega što sam do sada napisao. Gospel, soul, rhythym and blues, pa prijelaz na black metal i štovanje vraga.

Nakon toga Manuel nam je lijepo objasnio da sada ide dio koncerta u kojem bi oni trebali otići sa pozornice, mi bi ih trebali zvati da se vrate, pa bi se oni pak trebali iznenađeni vratiti. Sve ćemo to lijepo izbjeći i idemo odmah s bisom. Lijep i originalan pristup, pa jedina pjesma koja je imala njemački tekst, ili barem dio teksta J-M-B.

Pogled na publiku za vrijeme „Cought you“ i „Come on down“ – prvo vidiš ritmična tijela kako se kreću u laganom ritmu kao hipnotizirana, a onda kada dođe brejk ista ta tijela postaju frenetična, headbangeri dolaze na svoje i skače se na sve strane.

Baphometu su se klanjali templari. Taj demon je simbolizirao ekvilibrij suprotnosti. Polu-čovjek, polu-životinja, polu-muškarac, polu-žena, polu-dobar, polu-zao. Ima li boljeg opisa glazbe Zeal & Ardora od ovoga? Ima li boljeg načina za završiti koncert? Vjerujte mi nema.

Jedan kratki: „Hail Satan!“ za kraj i naši avangardni metalci nestali su sa pozornice.

Zeal & Ardor imaju svoje ime i prezime, svoj status i svoje poklonike (i ja sam postao jedan od njih) i rade stvari na svoj način bez pretenzija, bez poziranja, bez kompromisa. Ili ih voliš ili ih uopće ne slušaš. Mada sam čvrstog uvjerenja da je puno više ovih prvih.

„Big man B got horns to show, wings so black I don't see 'em anymore!“- „Baphomet“

Setlista

Church burns
Götterdämmerung
Ship on fire
Row row
Blood in the river
Gravediggers chant
Run
We cant be found
Tuskegee
Feed the machine
Golden liar
Death to the holy
Trust no one
Erase
Don't you dare
Devil is fine

Bis:
J-M-B
I caugt you
Come on down
Baphomet

Izvještaji



Tihomir Pop Asanović ispunio Peti kupe opakim grooveom


Chui u Petom kupeu


Mjuzikl "Ljepotica i zvijer"


Lutke na koncu @ Tvornica kulture


Kratko i upečatljivo iskustvo


Bosak & The Second Hand Band Live In Vidra Theater


Lačni Franz u Hard-Placeu


Cinkuši u močvari obilježili kraj godine


Komemoracija u HNK za Massima


Urban&4 u Saxu - sutra ćemo pričati!


Slavonski božićni domjenak na malo drugačiji način


Zagorski pankeri proslavili kraj godine


Partibrejkers u Vintageu


Zeal & Ardor u Močvari


Zimski MUF rastopio Hard Place


Widowspeak supp. Camille Camille


Odinova večer južnjačkog rocka


Vojko V u Tvornici


Stoneraj na najjače


Kries užario prepunu Močvaru