Zagreb jazz festival otvorio je u utorak 2.11. Christian Sands, jedan od vodećih mladih svjetskih jazz pijanista (33 godine), nastupivši u Maloj dvorani Lisinskog sa svojim triom.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a između ostalog nominiran je i za Grammy. Nastupao je s Christianom McBrideom, Gregoryjem Porterom, Esperanzom Spalding i brojnim drugim jazz zvijezdama.
U Hrvatskoj smo ga gledali već dvaput: na jazz festivalima u Zagrebu i Rovinju, ali u sastavu Christiana McBridea, dok je ovom prilikom nastupio kao vođa vlastitog benda, koji se sastoji od Ryana Sandsa na bubnjevima (inače Christianov brat) i basista Philipa Norrisa.
Koncert su otvorili standardom In Your Own Sweet Way (Dave Brubeck), a uslijedila je Be Water, s istoimenog recentnog albuma, inače nominiranog za Grammy, koji nadahnuće crpi iz vode kao ključnog elementa prirode. Sands je inače fasciniran svijetom prirode i koristi te elemente u svojoj glazbi, interpolirajući zvukove ptičjeg pjeva, šume, žubora vode i slično. To je posebno imalo moćan učinak na bisu, u osebujnoj interpretaciji What a Wonderful World – pjesma koja je izvorno optimistična, lepršava kompozicija, u eri ekološke krize dobiva sasvim novi, mračni i melankolični prizvuk, koji je Sands dodatno istaknuo usporavanjem tempa.
Čuli smo još Monkovu ikoničku kompoziciju Light Blue, standard Stompin' at the Savoy – posebno razigranu i nadahnutu improvizaciju, na kojoj je Sands briljirao maštovitim solažima, ali i međuigre su bile jednako uzbudljive. Uslijedila je njegova originalna kompozicija Reaching for the Sun, klasik In a Sentimental Mood, i za kraj Anthropology Charlieja Parkera, a Sands je s publikom podijelio fusnotu o porijeklu naslova pjesme – naime, Parker je volio promatrati ljude i njihovo ponašanje. Nakon oduševljenog pljeska publike, glazbenici su se vratili na bis i izveli svima poznat klasik What a Wonderful World, uz spomenutu interpolaciju pjeva ptica i elaborirane improvizacije.
Fascinantna je bila raskoš zvuka, koja je trademark američkih sastava sa snažnom ritam sekcijom koja stvara nevjerojatno zvučno tkanje. Koncert je trajao malo više od 2 sata i to je proletjelo u trenutku – rijetko kad imamo priliku čuti ovakav punokrvan, uzbudljiv jazz, nastup u kojem je teško izdvojiti vrhunce jer je sve sjajno. Negdje u središnjem dijelu koncerta trio se upustio u podulju improvizaciju, maštovito putovanje jazz krajolicima, bilo je tu citata, maštovitih improvizacija, nadahnute međuigre... Sands je rekao da su ''ušli u improvizaciju da vide što će se dogoditi, jer uvijek se nešto dogodi''. Taj dio nas je, možda i više nego neki drugi, jednako impresivni segmenti koncerta, transponirao u atmosferu njujorških jazz klubova.
Bio je to fantastičan početak festivala, koji se nastavlja večeras nastupom sastava Jazz/Takes Super Group u Tvornici Kulture.
