Petak 28.10. je bio dan kad je Cota G4, rock band sa preko 2 desetljeća postojanja (točnije, od 1998.g.), nastupila nakon podosta godina u Zagrebu. Mjesto je bio svima dobro poznati klub Hard Place gdje su kroz godine nastupila mnoga velika i ne tako velika rock, metal i ina imena.
Ovaj puta je red došao na Cotu G4 na čelu sa vrhunskim vokalom, Markom Osmanovićem.
Ako primjetite veliku dozu subjektivnosti i neobjektivnosti, to je samo zato jer me i privatna prošlost jako veže uz ovaj band. Naime, moj „bandovsko-managerski put“ je započeo baš s njima prije puno, puuuno godina, na Markov nagovor u to doba. Iako smo već i prije toga bili prijatelji, on je taj koji mi je stavio „bubu u uho“ da bi mogao nešto solidno skupa s njima, odnosno tadašnjom postavom napraviti.
Sad ću premotati najmanje desetljeće i pol unaprijed i primiti se rock spektakla koji su nam dečki iz Cote G4 pripremili. Ova sadašnja postava sa jedinim originalnim članom, prije spomenutim Markom Osmanovićem kao lead vokalom, još uključuje i Dinka Likara na gitari, koji sad već broji dobrih 10 godina na toj poziciji, Juraja Šargača na bas gitari, Filipa Peka na klavijaturama i Zvonimir Mihaljević na bubnju koji je samo za ovu priliku doletio iz Makedonije.
Otvorili su žestoko sa Za Nas Ne Postoji Kraj i nastavili sa Ostavljen, Sam i Lud, da bi zakucali sa Ne Znaš Ti Šta Je Rokenrol. Nakon toga se malo vratilo u prošlost sa pjesmom Putovanje Vlakom, a dobar dio od cca. 150-ak prisutnih je jednostavno pokazalo da bez obzira na dob, znaju i nove i stare stvari, pjevajući od riječi do riječi svake pjesme.
Kao što sam ranije spomenuo svoju osobnu povezanost sa bandom, tako su me i te neke stare stvari doslovce katapultirale u prošlost,a tu prije svega mislim na pjesme Baci Mi Kunu, Gle Me Na Šta Ličim, Kuća Iz Djetinjstva, Tamo Negdje Iza Krovova Kuća, Daj Mi Sve i Motaj Kume Motaj. U tom trenu su se vrtili neki filmovi iz prošlosti, i Hard Place je jednostavno nestao oko mene.
Od meni također dragih (mislim, sve su mi drage) koje bi izdvojio tu su još i Kad Bio Sam Njen i Kada Prođe Prstima Kroz Kosu.
Već sam spomenuo fenomenalne Markove vokalne sposobnosti, ali, tu ima i još jedan „vokalni dragulj“, Dinko. Iako je odličan gitarist, ni njegov vokal ne zaostaje za gitarističkim umijećem, pa je tako negdje na pola svirke pokazao što može i sa mikrofonom a ne samo sa gitarom.
Zanimljivo je bilo i kad su dečki zamijenili mjesta, pa su tako imali gosta na basu, Juraj na gitari dok je Dinko malo pauzirao,a Marko na bubnju i iskreno, i ta kombinacija je isto zvučala odlično.
Sve u svemu, oko 2 sata odličnog hrvatskog rocka je proletilo kao da se radilo o minutama i Petak je definitivno bio u znaku Cote G4, i nadam se da neće proći predugo da ih opet negdje vidim kako žare i pale.
Setlista
1. Za Nas Ne Postoji Kraj
2. Ostavljen, Sam I Lud
3. Ne Znaš Ti Šta Je Rokenrol
4. Putovanje Vlakom
5. Noć Ukradi Za Nas
6. Baci Mi Kunu
7. Gdje Smo Mi
8. Kad Bio Sam Njen
9. Hallelujah/Sultans Of Swing
10. Whole Lotta Love/drum solo/Moby Dick
11. Sazdana Od Sjaja
12. Kad Mi Svi Šankeri Zatvore Vrata
13. Tamo Negdje Iza Krovova Kuća
14. Gle Me Na Šta Ličim
15. Kuća Iz Djetinjstva
16. Daj Mi Sve
17. Motaj Kume Motaj
BIS:
18. Pismo
19. Kada Prođe Prstima Kroz Kosu
