Notorna je činjenica da se Mojmir Novaković i njegova družina odličnih glazbenika i publika javno vole. Počelo je to od davnih vremena kada je Mojmir u Solinu započeo s niz godina uspješnim Ethno Ambient festivalom s pregršt odličnih protagonista, od kojih treba svakako istaknuti Compania Electrica Dharma iz Španjolske i Essev Bar iz Izraela, uz mnoštvo domaćih i internacionalnih etno snaga. Jasno, Kries je bio prisutan na svakom od festivala i tako je nastala gore navedena ljubav između njih i uvijek očarane publike.
Slobodan sam kazati da je Kries zaista endemska glazbena vrsta, neobična sepijska fotografija vrckavih tradicionalnih dinarskih, plemenskih ritmova i napjeva izvedenih u jedinstvenom punk/psihodeličnom izričaju s puno emocija koje itekako znaju iscrpiti izvođače; uz poslovičnu sviralačku vještinu i nedvojbenu originalnost. Jer nije lako spojiti električne gitare s tradicionalnim instrumentima poput ljerice, gusli, dipli i starih udaraljki, da konačan rezultat nikada ne poprima karikaturalna obilježja, naprotiv. Ukratko, može se za njih kazati da predstavljaju prvoligašku, svjetsku etno atrakciju koja je tom izričaju predstavila jednu novu dimenziju.
Prepunom gledalištu solinske Gradine nije trebalo puno da se aktivno uključi u koncert, uvodna „Selo na okuke“ nagovijestila je budući tijek koncerta na koju se u trenu nadovezale „Sve Vam Zdravo“ u pravom rock štihu; „Pisan Jelen“; „Lepi Jure kries nalaže“; „Ivo se šeće“; Čuj Marice“; „Buj Buja“; „Moj Javore“ (glazbena tema iz filma „Konjanik“ prema literalnom predlošku Ivana Aralice).
Jedan od vrhunaca večeri (ako se to ikako može kazati) nedvojbeno je bila raspojasana „Grličica“, hipnotička tvorevina koja te s lakoćom uvuče u svoj zanosni vrtlog iz kojeg se teško izlazi i još teže oporavlja.
Uz zanosno ritmičko/tekstualnu „Dodole“ još su više „dolili ulja na vatru“ izbezumivši raspojasanu i očito oduševljenu publiku koja je tražila nastavak ove odlične glazbene večeri uz glasne zahtjeve za njihovim „evergreenom“, ekstra dugoj izvedbi „Zumbe“ koja je završila a capella izvedbom skroz iscrpljenim, ali zadovoljnim i uvijek karizmatičnim Mojmirom.
Proše su eto tri godine od njihovog pojavljivanja na istoj sceni, ono što je zajedničko za oba koncerta je činjenica da su, nažalost, morali završiti.
Potpisniku ovih redaka su se eto posložile zvijezde na dva uzastopna koncerta, prvim Richarda Bone u Makarskoj s fenomenalnom svirkom i improvizacijskim umijećem cijelog benda, i ovaj drugi koja će ostaviti dubinski trag svojom ritmičnom, hipnotičkom izvedbom.
I da završim citatom svoje kćeri Lidije – ''Kries koncerti su spajanje s precima, buđenje onog praiskonskog u nama i upijanje energije Majčice Zemlje.''