Ove subote zagrebački je klub Boogaloo organizirao zanimljivu večer za sve ljubitelje dark i alternativne glazbe. Naime, po prvi puta u Hrvatskoj nastupio je Crime + City Solution, a nakon toga održan je sad već tradicionalni, uobičajeno kvalitetan Dark Side party by Tomi Phantasma.

Inače, Crime + City Solution izvorno su australski bend koji je 1977. osnovao Simon Bonney. Razišli su se dvije godine kasnije, a Simon je preselio u London te tamo okupio novu ekipu pod istim imenom, priključivši joj članove grupe The Birthday Party, benda poznatijega pod imenom The Boy Next Door, upravo onoga s kojim je svojedobno Nick Cave započeo svoju karijetu. Osim u Londonu, bend je djelovao i u Berlinu te konačno u Detroitu. Kroz cijelo ovo vrijeme, Crime + City Solution nisu objavili mnogo studijskih albuma, tek pet („Room of Lights“ (1986.), „Shine“ (1988.), „The Bride Ship“ (1989.), „Paradise Discotheque“ (1990.) i „American Twilight“ (2013.)), ali su stekli reputaciju i proširili krug poklonika, ljubitelja alternativne, pomalo mračnije glazbe. Dobru reputaciju dokazuje i činjenica da je Wim Wenders obožavao ovaj bend te ubacio izvedbu njihove pjesmu „Six Bells Chimes“ u film „Wings of Desire“, te kasnije još jednu, onu „The Adversary“ kao pjesmu na soundracku filma „Until the End of the World“.

Početak najavljen u 21h, ali nije počeo prije petnaest minuta do deset. U međuvremenu uzvanici (među kojima smo mogli vidjeti i kompletnu postavu benda Trobecovih krušnih peći) mogli su se opustiti uz dobar odabir glazbe DJ Tomija Phantasme te razgledati ili kupiti majice ovoga benda po 150 kn te CD-e po 100 kn. Nedugo prije početka mogli smo čuti "Tonemo“ grupe EKV, „Hurt“ od NIN-a, pa i "Lady Greening Soul" Davida Bowieja.

I napokon, početak nastupa otvorila je pjesma "All must be love" s albuma „Shine“ iz 1988. koja i danas zvuči jednako svježe kao i prije gotovo tri i pol desetljeća. Teška je to, poetična i mračna stvar koja nas tekstom i ugođajem uvlači u sfere najdubljih tajni, a kao takva odličan je uvod za jedan ovakav koncert. Očekivano, nagrađeni su aplauzom, nakon čega su se zahvalili te pozdravili publiku i priznali da su sa zadovoljstvom, eto, po prvi puta u Zagrebu i Hrvatskoj. Uslijedila je pjesma „Keep Sake“, s teškim grooveom, psihodeličnom violinom i naglašenim basom pri kojemu basist podosta koristi efekte. Tijekom koncerta će se pokazati da su upravo ritam sekcija glavni nositelj njihovih pjesama uz neizbježnu nadogradnju ostalih instrumenata koji sitnim detaljima pletu sasvim zanimljivu mrežu ljepljivih, paukovih niti u koju se nije teško upetljati. Treća po redu „I Have the Gun“ country je stvar, koja je tempom i različitošću u odnosu na ostale stvarno razdrmala publiku. Naizgled, u početku se možda i ne uklapa u sveukupnost ostalih, ali je ipak sasvim dobra, jer ima onaj drugi, mračniji, pomalo psihodeličniji dio u drugome dijelu. U pjesmi "The Bride Ship" bubnjar i basist su još jednom dokazali da su fantastični, a violinistica se pri tom ubacila i kao prateći vokal. U ovoj su me pjesmi po prvi puta podsjetili na grupu The Doors. Logičan nastavak bila je žestoka i duboko proživljena pjesma „The Free World“, nakon koje je uslijedila „Godesss“, koju su najavili kao „novu stvar“, s obzirom da se nalazi na njihovom posljednjem studijskom albumu kojega su objavili prije devet godina. Violinistica je zamolila da se upale svjetla i rekla da želi vidjeti publiku te da je sretna da su po prvi puta u Zagrebu i Hrvatskoj. Premda je teško ustvrditi da se udovoljilo njezinoj želji, koncert je išao dalje.

Nakon toga je uslijedila pjesma „Six Bells Chimes“ koja je bila odlična i zvučala mi kao fenomenalna kombinacija Nicka Cavea i Toma Waitsa s elementima čak i surf glazbe, a potom je krenuo „Steel to the sea“, s nekim ranije snimljenim ženskim vokalima. Čuje se ovdje mnogo vokala, glasnogovornika podsvijesti i pjesma ponovno fura na Doorse, jer Lizard King je očito podosta utjecao i na njih. Nakon toga, Simon je najavio jednu sretnu pjesmu, kako kaže jednu od mnogih te nam poručio „Life is good“ (jer fakat jest, glede i unatoč svemu), a potom su odsvirali brzu stvar "On Every Train", ritmički preciznu s nepogrešivim i efektnim ubrzavanjem prema kraju pjesme. Potom je Simon predstavio bend i opušteno popričao s publikom. Uslijedio je „The Last Dictator“ u nekoliko verzija. E, te su dvije pjesme bile totalni rastur. Bubnjar, koji je klasične rock palice zamijenio s onima koje smo navikli gledati kako njima sviraju po timpanima, pokazao je svu raskoš svoje ritmičke preciznosti. Dojmljivo je i efektno, bilo umijeće bubnjara a za to vrijeme je Giorgio (gitarist i klavijaturist) ubacivao nadasve zanimljive efekte na klavijaturama i gitari. Stvar se ritmički umirila, a nakon toga uslijedio je dugi instrumentalni uvod sa zahtjevnim ritmom u kojemu su pjevali Simon i Bronwyn Adams, violinistica, pa zatim usporavanje i to je bilo to, kao kraj službenog dijela. Hoće li biti nastavka? Ovisi o upornosti publike…

Ipak, na pretposljednji vapaj publike koja je tražila još, The Crime + City Solucion odlučili su nam odsvirati još jedan bis - „American Twigliht“. I ovdje su bubnjar Jim White i basist ponovno dokazali da su usklađeni i genijslni, definirani, a da je bend pun svepreciznih detalja koji se gibaju u širokoj lepezi od violine, klavijatura, gitara, pa sve do efekta na basu i gitari te su bez problema svojom svirkom osvojili uzak krug ljubitelja prave alternativne glazbe.

Nakon toga U Boogaloou je uslijedio još jedan uobičajeno vrhunski Dark Side by Tomi Phantasma pri kojemu su uzvanici mogi čuti: Joy DIvision, The Cure, ali i Davida Bowieja i mnoge druge.

Setlista

1. All Must Be Love
2. Keepsake
3. I Have the Gun
4. The Bride Ship
5. The Free World
6. Goddess
7. Six Bells Chime
8. Steal to the Sea
9. On Every Train
10. The Last Dictator II
11. The Last Dictator IV

Bis
12. American Twigliht