Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Sinoćnji veliki koncert Bosak & Second Hand Banda u zagrebačkoj Tvornici bio je svojevrsna potvrda njihovog dugogodišnjeg truda, znanja, umješnosti, zalaganja, znoja i rada te puno, ali doista puno vjere u ono što voliš i radiš. I u konačnici zbog čega si zapravo tu i jednostavno postojiš!

dan 12. svibnja i ovaj sinoćnji koncert u Tvornici B&SHB biti će upisan na ovaj ili onaj način kao svojevrsna prekretnica u njihovoj egzistenciji i daljnjem radu. Taj trenutak ću sad komparirati s velikim i nažalost, pokojnim Teksas rock n' blues gitaristom S.R. Vaughanom. O čemu se radi?

Ovdje sada nije riječ o tome jel' je koncert bio dobar, odličan ili super, već se radi o mojoj percepciji cijele te njihove priče.
Koncert je bio baš onakav kakav treba biti! 100% "FULL” i “IN", odnosno, tko zna i tko kuži tu priču on je bio sinoć uz B&SHB, a tko nije i bolje da nije. Takvi jednostavno ne zaslužuju biti niti mrvica ove sjajne torte koja je svojim izgledom i okusom, oprostite, zvukom, doslovno svih dva sata i dvadeset minuta preplavljivala one koji kuže ovu glazbenu priču.

bshb

U svojim najavama Marko Bosak je ukazivao na činjenicu da kod njih sintagma: "No bullshit, no fake smiles, just music fueled with true stories, written and played from the heart!" opstaje već puna dva desetljeća i, kao što smo imali prigode čuti, tako će biti i ubuduće. To su nam svima B&SHB sinoć jasno i direktno dokazali i pokazali.

Standardna ekipa (Draženko Kapović, Dubravko Vrcelj-Meri i Mladen Lončar-Mike, uz pridruženog nam "frenda" Renata Janjića te uz Voju Čirića, glazbenika, povratnika iz Amerike, konzumirali smo sve pogodnosti VIP tretmana i imali smo apsolutnu slobodu uživati u koncertu i raditi svoj posao, svatko na svoj način, ali ne bih previše o tome!

B&SHB počeli su koncert gotovo na vrijeme i sljedeća dva sata i dvadeset minuta predali su nam "brdo odlične mjuze", predali su nam svoje pozitivne vibracije i osjećaje, ali su jednako tako oni zdušno upijali povratni "feedback" publike! Svi znamo kada se taj kotač pokrene teško da ga tko može zaustaviti. To je stvar inercije i to se dogodilo! IZUZETNI i IZVRSNI osjećaji i atmosfera.

S druge pak strane, oko ovog benda radi jako puno vrijednih, predanih i marljivih ljudi, koji će učiniti ama baš sve da svaki puta ova live svirka, prođe bez ikakvih velikih stresova i iznenađenja.

r1

Teško da večeras mogu posebno nekoga izdvajati jer je koncert zapravo zajednička svirka i predaja pjesama publici i ako je pozitivan odgovor, a je, tko zadovoljniji! Sinoć B&SHB-u ničega nije falilo, sve je bilo na svom mjestu i samo je trebalo tu glazbenu priču razraditi i dograditi, a Marko i bend su to sjajno činili u svakom segmentu scenske prezentacije i forme. Posebnost je bio i nastup IZNENAĐENJA Tine Kresnik, svima jako dobro znane back pjevačice Parnog valjka, koja nas je počastila izvedbama pjesama koje uvijek zapale publiku. Naravno, tako je bilo i ovaj put. Back vokali u bendu su posebna i nadasve ekspresivna priča. Teško je to opisati riječima bolje ih je čuti i samo uživati!

Bosak & The Second Hand Band vam donose glazbu koju možete osjetiti i čuti dok ju slušate GLASNO! I to je, zapravo, jedina ispravna formula, tek tada je sve kompletno i baš tako treba biti!

Njihovi nadahnuti aranžmani poznatih stvari osvajali su publiku koja doista nije štedila ni grla i ruke. Svako malo isticali su se pojedini članovi benda, koje Marko vrlo ciljano potiče svojom stalnom eksponiranom energičnošću i permanentnim poticanjem na zajedništvo pubilke i benda i obrnuto.

M25EKIPA

I na kraju želim svima jasno i nedvosmisleno poručiti... E da, priča s početka teksta. Stevie Ray Vaughan. Da, ona ide ovako; početkom 1982. Double Trouble su svirali u Continental Clubu u Austinu. Impresioniran tada kompletnim nastupom, legendarni producent Jerry Wexler preporučio je bendu da nastupi na Montreux Jazz Festivalu u Švicarskoj, no, bio je to potpuni fijasko. Publika ih je dočekala na nož, nisu preferirali SR Vaughanov električni blues, više su voljeli onaj tiši akustični blues. No, na kraju, u jednom od dva nastupa u jednom kasinu prilazi im David Bowie i oduševljen svirkom SR Vaughana angažira ga za svoj tada predstojeći album "Let's Dance".

Samo dvije godine kasnije Double Trouble ponovo dolaze na Montreux Jazz Festival, ali ovaj puta kao "headlineri" i ovaj put su dočekani ovacijama! E tu je ta komparacija i stoga neka se zapitaju svi oni koji sinoć nisu bili dio ovog koncerta, a možda su trebali biti iz ovog ili onog razloga.

Velika većina nas koji smo jučer s Markom i bendom slavili samo i isključivo dobru mjuzu, tom smo prigodom postali svjedoci njihovog, zapravo, velikog koraka u daljnjoj karijeri. Nisam baš siguran da će njima trebati do potpunog uspjeha te dvije godine, previše ljudi, previše! To će se zbiti u puno kraćem vremenskom razdoblju i Bosak & Second Hand Band će ubrzo biti tamo gdje im je i mjesto, "on the top"!

A mi smo sinoć bili dio te sjajne i impresivne glazbene priče Bosak & Second Hand Banda. Hell YEAH!!!

Yours
Mladen Loncar–Mike