Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Po elektronskom pejzažu ovog čudesnog američkog dvojca prvi put sam uživo imala sreću lutati 2019. godine u Pragu, na vrlo zanimljivom mjestu, MeetFactory, centru za suvremenu umjetnost smještenom u staroj, preuređenoj industrijskoj zgradi koja se nalazi između željezničke pruge i autoceste, a koji uz koncertni dio ima i odjel za kazališnu umjetnost, galerije te je domaćin različitih umjetničkih rezidencija (razmišljam o brojnim prostorima koji u našem gradu vape za takvom namjenom, o industrijskoj baštini koja samo čeka da se uruši kroz niz svojih posljednjih godina, no to je tema za neku drugu priču). No, da se vratimo na glavne aktere ove priče – Boy Harsher.

Kao predgrupa, najavio ih je dvojac „Hide“ iz Chicaga, koji je svojim sirovim, electro noise izričajem za mene bio nekako nedovoljno privlačan pa sam one zbog kojih sam došla, sačekala u atriju Kina.

bh

Već odmah nakon samog izlaska sa spomenutog koncerta Boy Harshera u Pragu 2019. godine, na kojemu su promovirali svoj, meni i dalje njihov najdraži, „Careful“, znala sam da sigurno neću propustiti neku sljedeću priliku za tim istim blaženstvom koje me tad ispunjavalo. Isto tako, poželjela sam da to opet bude u nekom dobrom urbanom prostoru pa sam se 9.5. uputila kod naših susjeda u Ljubljanu, u Kino Šiška, s iščekivanjem kako će nešto s posljednjeg „Runnera“ zvučati uživo. „Tower“ s tog spomenutog, posljednjeg albuma benda i istovremeno soundtracka njihovog istoimenog filma, a s kojim su nam otvorili „put“ sinoć, dao nam je do znanja što nas čeka. Uza sve definicije kojima pripisuju njihov zvuk, poput synth-popa, darkwavea, industrial techna, dark electronica, za mene i dalje ostaje nemoguće ukalupiti njihov zvuk u bilo koje postojeće okvire. U nekim trenucima tijekom večeri nisam bila sigurna jesam li na koncertu u Kinu Šiška, ili se nalazim usred nekog šamanskog rituala van prostora i vremena, a kroz koji nas Jae Matthews i Augustus Muller svojim zvučnim „obredom“ savršeno vode. Goruća napetost koja je izbijala iz taktova „Towera“ i tutnjava Mullerovih tipki, polako, ali neizmjernom snagom, dovele su stanje do samog vrhunca u kojemu se prepunom dvoranom razlio snažan, gotovo očajnički „krik“ Jae Matthews. Njime je jasno izrekla ono o čemu pjesma govori: „What you love the most can make you into a monster.” (J.M.)

Samir Ceric Kovacevic Canon EOS R6 2223

Nakon „Morphine“ s njihovog prvijenca „Yr body is nothing“, došlo je i vrijeme za „Fate“. Ponavljajući synth zvuk razlijevao se ispod eteričnog vokala, a dvoranom je zavladala groznica različitih pokreta, vriskova i izraza kroz koje je svatko ovu „zvučnu sliku“ bježanja od sebe samoga o kojem govori pjesma, doživljavao na svoj način. Šamanski obred ili terapija glazbom? Prostor koji se stvorio bio je potpuna imaginacija, a ta imaginacija podsjetila me je zašto mi je „Careful“ i dalje njihov najdraži album.

Iako je koncert bio kratak (dvojac je na pozornici bio nešto više od sat vremena), svaka izvedba bila je zasebno putovanje. Odvojeni svjetovi svakoga od nas tamo, pulsirali su u svom ritmu, a Matthews i Muller stvarali su kontinuirani „loop“ koji se neprestano prelijevao te kroz zvuk i glas utjelovljavao njihovu (a čini se i našu) bol, gubitak, žudnju, ljubav. „Stepenice“ Kina Šiška kao da su postajale sve uže i nedovoljne za sve izraze koji žele izaći iz tijela i unutarnjih svjetova svih prisutnih.

Samir Ceric Kovacevic Canon EOS R6 2637

Iako je bilo duboko, nedostajalo je ono posljednje, ona priča za kraj, koju su svi, snažnim tutnjevima nogu o pod dvorane, tražili od svog voljenog dvojca. I desilo se. Boy Harsher se vratio i podario nam svima priliku za onu posljednju, kolektivnu hipnozu. Nakon što se Jae obratila publici s potpuno dovoljnim: „You're fucking awesome“, krenulo je. Priča za kraj. “Pain breaks the rhythm, breaks the rhythm”, odjekivalo je dvoranom, a ritam kojim je pulsirala dvorana bio je sve, samo ne „polomljen.“ U trenutku mi se opet činilo da smo usred šamanskog obreda, plešući daleko od onoga tko jesmo, pretvarajući se u jedan val intenzivne snage koji može rušiti sve pred sobom.

Bilo je to kratko, ali duboko putovanje za koje je vrijedilo potegnuti do Ljubljane.

Boy Harsher 11.5. sviraju u Močvari, karte su odavno rasprodane, a svima koji mogu biti tamo, preporučujem da i budu, da ostave sve poznato iza sebe i prepuste ovim čarobnjacima da ih tu jednu večer povedu na svoje putovanje, jer sigurno je drugačije putovanje od svih ostalih na kojima su bili.