Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Uz uvodne zvuke pjesme „Ti zračiš zrake“ grupe Film u zagrebačkoj „Beertiji“ čije vanjske prostore krasi tematski park Rock and Rolla, jučer je održana vrlo zanimljiva tribina na temu zagrebačke klupske scene osamdesetih. Govorili su Tihomir Pop Asanović, Tomo Ricov i Darko Putak, a moderator je bio Hrvoje Horvat. Kao poseban gost najavljen je i Đelo Hadžiselimović koji je, kako je duhovito primijetio moderator, „oduvijek znao dobro odabrati“.

Nakon kraćeg uvodnog izlaganja Hrvoja Horvata i najave teme o vremenu kada je postojala jedna ili možda ipak više vrsta jogurta, riječ je prepustio Darku Putaku, nekadašnjem glavnom organizatoru događanja u Lapidariju i Kulušiću. Darko se prisjetio kako je tada postojala cijela ekipa ljudi koja je htjela promovirati novu glazbu. Lapidarij se otvorio prije Kulušića i bio je prvo mjesto gdje su nastupali svi novovalni bendovi, samostalno ili u sklopu YURM festivala (Azra, Električni orgazam, Haustor i mnogi drugi). Ako je netko dobro prošao u Lapu, išao je dalje u Kulušić, prostor veličine 10x20 m koji je mogao primiti maksimalno 600 gledatelja, ali ih je toliko bilo samo jednom i to na Bijelom dugmetu. Obično je primao 300-400 posjetitelja. Kada bi za neki sastav postojao veći interes, organizirali su se koncerti i po nekoliko večeri za redom. Tako je predložio Johnnyju Štuliću, frontmenu legendarne Azre da bend svira pet dana za redom te su tako prodali ukupno 2 tisuće ulaznica. Prema Johnnyjevoj kasnijoj procjeni, najbolji koncert se održao drugoga dana.

Najposjećeniji koncert, onaj Bijelog dugmeta, održao se 5. travnja 1981., snimljen je i objavljen kao live-album „5. april '81“ u ograničenoj nakladi. Nastup nije bilo potrebno reklamirati, već se informacija o koncertu prenosila usmenom predajom pa su se u roku od 24 sata prodale sve ulaznice. Za održavanje koncerta zaslužan je Dražen Vrdoljak, koji ga je organizirao u dogovoru s Goranom Bregovićem, ali i sama lokacija Kulušića jer je on tada već imao kultni status. Najmanje ulaznica je prodano za koncert Bajage i instruktora (1984.) i to samo – 40 (!).

tribina

Tomo Ricov, tadašnji DJ, prisjetio se kako je nedjeljom Kulušić bio omiljeno meta izlazaka. Zbog mnoštva koncerata kojima su mladi prisustvovali, znali su sve pjesme Filma, Haustora, Nerona ili La Fortunjerosa i prije nego su objavili i najobičniji singl. Volio je Tomo, kako se prisjetio, slušati rock and roll pedesetih, a onda je 'skužio' da postoji cijela ekipa koja voli slušati rockabilly. I tako je započeo Blue Moon u drugoj polovici osamdesetih.

Nakon što je Horvat spomenuo Plavu travu zaborava i nastup Đavola u Charlieju, Darko se prisjetio kako su VIS Idoli trebali svirati sat vremena u vrijeme dok su imali materijala za nastup tek od pola sata. „Odsvirali su ponovno cijeli nastup, dakle, isti repertoar dva puta i tako smo imali koncert od cijeloga sata…“

Tihomir Pop Asanović je govorio o pokušaju ponovnog okupljanja grupe Time, a Đelo Hadžiselimović nas je podsjetio na to da se sviralo i na Šalati. Ondje su nastupili Motorhead, a ranije The Hollies i Matt Collins. Ali, proširio se glas da Šalata nije dovoljno akustična pa su se koncerti prebacili na druge lokacije. Sviralo se i u Vrbiku, VK Sava, otvorila se i prva Jabuka (ona šminkerska, koja nije bila dio underground scene), zatim Saloon i Studentski centar u kojemu su svirali Roboti i Fantomi. Kulušić je postao scena 'par exellance' i u njega su dolazile i svjetske zvijezde: Sonic Youth, UK Subs, Angelic Upstarts, GBH, Arturo Sandoval, Papa Wemba i Pixies. Zbog dobre akustike mnoge su grupe ondje snimile svoje live albume (uz Film i Azru, još i EKV, Leb i sol, Buldožer i mnogi drugi).

Prema kazivanju govornika, izgleda da država u očuvanje tih klubova nije ulagala ništa, već su se klubovi sami održavali prodajom ulaznica. Mučili su se adaptacijom Kulušića šest godina, a onda je klub, koji nipošto nije bio gubitak, prešao u privatne ruke i zatvoren. Kulušić i Lapidarij zatvoreni su odlukom gradskih vlasti.

tribina

Okupljeni su se prisjetili i glazbenih slušaonica Darka Glavana i ostalih. Primjerice, jednoga je dana Darko Glavan rekao: „Danas mi je rođendan i slušamo Doorse“. Zagrebačka Univerzijada (1987.) bila je prekretnica, jer su klubovi počeli raditi do 2 ili 3h ujutro, Zagreb je bio najzabavniji grad na svijetu. Izlazilo se svaki dan, a subotom se od 7 ujutro čekalo da bi kupile karte za koncert navečer. Prisjetili su se i puštanja u Kulušiću pjesme „Zašto praviš slona od mene“, dok još nitko nije znao za Dinu Dvornika. I tako su ga plasirali kao hit. Tvornica je, možda i zbog svoje lokacije, postala nasljednikom Kulušića. CKD se integrirao sa ZKM i nastao je OKC, ali odigrale su se političke igre pa je na lokaciji Tvornice neko vrijeme djelovala Sheng Chi iscjeljiteljica. Godine 2009. Zagreb je proglašen najdosadnijim gradom, jer su u njemu svirali samo narodnjački klubovi.

I tako su, nekako, zanimljivi govornici zaokružili jednu interesantnu, pomalo sjetnu priču o klubovima osamdesetih, s naglaskom na Kulušić što i ne čudi jer je, kako kažu, Kulušić osamdesetih imao status Madison Square Gardena u New Yorku. Nakon tribine, nazočni su mogli nastaviti uživati u glazbi osamdesetih i možda, još neko vrijeme, prevrtati i po vlastitim uspomenama.