Sjetu početka novog radnog tjedna ljubiteljima glazbe najlakše je ublažiti odlaskom na neki koncert. Zagrebačka grupa Terminator u Mochvari još jednom je uspješno potvrdila ovo pravilo. Simpatičnu četvorku već četiri godine čine Katarina Vukadin (vokal), Željko Kožar (bubnjevi), Ivo Dunat (bas) i Dinko Pasini (gitara). Jučerašnjim nastupom priuštili su nam preko sat vremena uvježbane i kvalitetne svirke.
I ovaj se koncert uspio održati bez Covid potvrda i testiranja, ali uz obavezan popis nazočnih na ulazu te upisivanje kontakt broja mobitela putem kojega će, u slučaju eventualne zaraze, bez sumnje, vrijedna služba ući u trag svim potencijalnim širiteljima virusa te ih izolirati kako epidemiološka situacija ne bi dodatno eskalirala. Izgleda da mrski virus najviše nagriza upravo glazbenu industriju: sve više dijeli publiku na cijepljene i one koji to nisu, a samo održavanje koncerata nemilosrdno gura do samoga ruba isplativosti.
Sjećam se grupe Terminator s otvaranja „6th Biggest Little Rock Festivala“ (2019.) u Hard Placeu. Kratkim i žestokim nastupom spojili su rock riffove s ritmičkom lepršavošću funka, te tako ostavili izrazito pozitivan dojam. Tijekom ove dvije godine Terminator, kao i ostali bendovi, nisu imali prilike nastupati ali nisu gubili vrijeme; marljivo su pripremali materijal za svoj albumu prvijenac kojega su objavili sredinom srpnja prošle godine pod naslovom „Ovo nije raj“. Na jučerašnjem koncertu kojim su ga promovirali izveli su i još nekoliko sasvim novih pjesama.
Katarina je bila komunikativna i duhovita: na početku koncerta prebrojala je publiku i zaključila da je izgubila okladu te obećala kako će svakom posjetitelju posvetiti po jednu pjesmu. Nastup su otvorili pjesmom „Rubikon dama“. Već na prvu, osvajaju svojim ritmom koji tako ugodno podsjeća na Red Hot Chilli Peppers. Ključ dobroga benda razumijevanje je i kompatibilnost ritam sekcije (bubnjara i bas gitare), jer oni tvore čvrsti kostur i preduvjet svake dobre svirke. Željko na bubnjevima i Ivo sa svojim šestožičanim basom u tome su upravo odlični. A na njih se nadograđuje Dinkova gitara kojom u vještoj kombinaciji efekata i brzog prebacivanja s ritam na solo dionice nemalo podsjeća na Frusciantea u najboljim danima. Uz Dinkovu gitaru ovome bendu nije potreban sintesajzer a ni još jedan gitarist, tim više što je Ivin bas kao solo instrument sveprisutan u mnogim pjesmama. Naravno, treba spomenuti da je Katarina pjevačica kvalitetnog vokala i smisla za scenski nastup, jer svoju izvedbu prati scenskim pokretima i tako pridonosi širenju neiscrpne energije.
Repertoar im je raznolik i dinamičan pa pjesme nisu onako, rekli bismo, dosadno predvidive. Mogli smo čuti „Utopiju“ s dominantnim basom, „Glad“ sa zanimljivim prijelazima na bubnjevima i nevjerojatnim gitarističkim solom, zatim atmosferičnu, pomalo tešku „Gustu masu“ s Dinkovom gitarom koja kao da priča te upečatljivoga „Grindera“.
Nakon službenoga kraja koncerta ponovno su izveli pjesmu „Ovo nije raj“ i tako ostvarenje misije posjeta koncerta ponedjeljkom uspješno priveli kraju. Prisavlje se već prije 22 sata moglo uputiti u krevet ili možda nastaviti uživati u romantičnom promatranju punoga mjeseca koji je, upravo nekako optimistično, nastavio lelujati iznad uspavane Save kao da zna da „Ovo nije kraj“ i da će dobrih koncerata Terminatora još mnogo biti. Jer na ovakve se koncerte uvijek isplati svratiti.
Setlista:
1. Rubikon dama
2. On jako puno zna
3. Ovo nije raj
4. Utopija
5. Glad
6. Gusta masa
7. Alkemija
8. Daj potrubi
9. Baršunasti put
10. Koliko je sati
11. Val Kilmer
12. Grinder
13. Terminator
14. Prokleti zec
Bis:
15. Ovo nije raj