Prošlo je već poprilično vremena otkako sam prošli puta slušao Phantasmagoriju u zagrebačkoj Močvari. Nastupili su sredinom rujna prošle godine na istoj lokaciji, na vanjskoj terasi i ostavili su na mene izuzetno povoljan dojam. Stoga sam, priznajem, s nestrpljenjem očekivao njihov novi nastup najavljen za petak 9. srpnja ove koncertima siromašne godine u kojoj se vrijeme počelo računati tek od početka ljeta kada se nešto počelo događati.

Kao predgrupa najavljen je sastav pureCure, sastavljen od članova i bivših članova grupa Svadbas, Tamničars i Phantasmagoria. Sviraju svoje osebujne obrade dark-rock klasika u zanimljivoj postavi koju čine dvije bas gitare, bubanj i ženski vokal. Sve je ovo nekako baš opojno mirisalo na sjajnu zabavu u stilu osamdesetih u kakvima su uživali tadašnji mladi zaljubljenici alternativne scene.

Naravno, u skladu s epidemiološkim mjerama na ulazu se popisivalo posjetitelje, a u unutarnjem prostoru u kojemu se održavao koncert publika je morala biti statična te poslušno sjediti na stolcima poštujući razmak i na licu nositi masku. Premda već neko vrijeme uvjeravamo sami sebe kako smo na to već navikli, ruku na srce, ovakve mjere mogu itekako utjecati na koncertni ugođaj pa i na samu izvedbu, jer ni izvođačima nisu stimulacija. Koncert nije kazalište, osim po nekim scenskim elementima kod onih koji za to imaju smisla. Publika je željna plesa, gužve i privida slobode koje im samo glazba može pružiti. Ali već godinu i pol živimo u okvirima pandemijske učmalosti u kojoj moramo biti zahvalni da imamo koncerte makar i u ovakvom, neobičnom, „novonormalnom“ obliku.

Predgrupa pureCURE svirala je gotovo sat vremena. U pregrštu dobrih, starih stvari koje su mnoge od nas podsjetile na mladost i izlaske u legendarni klub „Jabuku“, posebno treba izdvojiti njihovu izuzetno kvalitetnu izvedbu pjesama „Killing An Arab“ (The Cure) i „She's In Parties“ (Bauhaus). Alan Mance i Josip Suić - Joja pokazali su koliko bas gitara može biti ritmična i istovremeno melodična: dok Alan svira ono što obično u pjesmama izvode originalni basisti (bilo linijski ili melodijski), Joja za to vrijeme svira akorde na basu, ubacuje razne efekte i solo dionice. Tijekom spomenute pjesme Bauhausa, koja je iznenađujuće dobro zvučala sa ženskim vokalom, pjevačica je usput odsvirala i Murphyjevu dionicu na melodici. U svoj repertoar pureCURE su prigodno ubacili i pjesmu „Boje“, autorsku stvar Phantasmagorije s kraja osamdesetih. Nakon pjesme „Just Like Heaven“ pozdravili su se s publikom i ostavili nam vremena za udahnuti malo zraka na terasi, popričati s nekim, a došlo nas je posjetiti i nekoliko znatiželjnih COVID redara kako bi se uvjerili da se poštuju mjere Stožera.

Kao i obično, Phantasmagoria, kultni zagrebački dark band, svoj je nastup otvorio uvodnom matricom, a potom je žestoki ritam najavio njihovo viđenje Iggyjevog klasika „Lust For Life“, pjesme kojom je ovaj bend započeo svoj prvi koncert ikada. U uvodnom obraćanju publici, Tomi Phantasma, pjevač i frontmen ovog benda, predstavio je Roberta Gela, prvog gitarista Phantasmagorije, koji je ujedno i autor mnogih njihovih ranih autorskih pjesama. Tako je ujedno najavio da će se večerašnji repertoar oslanjati upravo na rano razdoblje djelovanja ove grupe. Nakon autorskih pjesama „Ja gledam svojim očima“ i „Poziva u raj“ za koju je, kako je Gelo, pojasnio solo dionicu napisao Tihomir Preradović, odsvirali su pjesmu „Alex“, a potom i pjesmu „So Alive“, koju nisu svirali već 30 godina. Vrlo efektna bila je čvrsta i žestoka izvedba pjesme „Someday“, s obzirom da je Tomi uz pjevanje ubacio i dodatne efekte na svojoj ritam mašini. Pjesmu „Better World“ najavili su kao svoj najveći hit ikada, a posebno dojmljiva bila je „Battle Of Love“ kao i njihova izvedba pjesme „Ne“ grupe EKV s albuma „Neko nas posmatra“ u potpuno post punk alternativnom stilu. Izvrsna je i pjesma „Love Is Dead“ koja gitaristički i ritmički podsjeća na stare, dobre pjesme Billyja Idola, a izveli su i pjesmu „Your Heart“ koja je nastala još u vrijeme djelovanja benda Eksodus, punk-grupe koja je prethodila Phantasmagoriji. Miro Miljković je u nekoliko navrata pokazao da odlično svira ritam, kao i solo gitaru, a Tomi nam je objasnio da je ujedno i autor nekih novijih Phantasmagorijinih pjesama.

S obzirom da nas nije bilo mnogo, atmosfera je bila opuštena i (distancirano) prisna te su članovi benda između pjesama čavrljali s publikom. „Zašto nismo vani?“, upitao je netko oznojen ispod kirurške maske. „Nije na nama“, odgovorio je opušteni Tomi, a zatim pridodao: „Dobro je da uopće jesmo“. „Koliko dugo postojite?“, zanimalo je nekoga. „Od 1988. pa računajte…“, rekao je Tomi. „Znači, dvadeset godina“, uslijedio je zaključak. „…I jednu“, dodao je simpatično neki član benda.

I dobro je da se može svirati, složili smo se, jer smo u nastavku mogli čuti još niz dobrih izvedbi Phantasmagorijinih autorskih pjesama i obrada. Pri tome su ponovno dokazali da imaju smisla i za osmišljavanje kvalitetnog scenskog nastupa. Jer, osim sveprisutnog dima koji je od samog početka koncerta stvarao stalni osjećaj mistike, bilo je ovdje Tomijevog i Davorkinog scenskog pokreta, a Tomi Phantasma, koji je od početka stylingom podsjećao na Brandona Leeja iz filma „Vrana“, u jednom se trenutku pojavio sa pticolikom maskom na glavi, onakvom kakvu su koristili liječnici kuge u tzv. „mračnom“ srednjemu vijeku. Bio je to vjerojatno vizualni akcent na novonastalu situaciju u vremenu u kojemu danas živimo.

Koncert su nakon sat i pol priveli kraju, ali očekivano trebalo je odsvirati nekoliko biseva, među kojima su odsvirali Bowiejevu pjesmu „'Heroes'“, kao i „New Dawn Fades“ grupe Joy Division, ali me se ovoga puta posebno dojmilo „Zlatno sonce“, makedonske grupe Mizar. Izvedbu su, naime, također kvalitetno scenski popratili jer je Tomi iznio na scenu simboličan prikaz Sunca, simbola zdravlja, života i ljubavi, koja vjerojatno donosi izbavljenje iz ovog „New Dark Agea“ u kojemu smo se zatekli.

Sve u svemu, bio je to dugo i pomno pripreman koncert. Možda se u velikome iščekivanju i željama čak i potkrala poneka sitna pogreška, a možda je netko očekivao i da će odsvirati koju pjesmu više, primjerice „She's Lost Control“, „Djevojku od bronce“ ili „Poludi“, no vjerujmo da će uskoro za to biti i nekih novih prilika. Jer, Phantasmagoria jedna je od rijetkih grupa koja je u kontinuitetu dosljedna sebi, što dokazuje i niz njihovih nastupa s drugim velikim imenima sličnoga žanra. I ako ne prije, vidjet ćemo ih kao podršku grupe The Mission na koncertu u Zagrebu.

Setlista:

- Lust For Life
- Ja gledam svojim očima
- Poziv u raj
- Alex
- So Alive
- Someday
- Better World
- Battle Of Love
- Ne!
- Land Of Fantasy
- Broken Mirror
- Doždot
- Your Heart
- Anaconda
- Love Is Dead
- Dark Age

BIS:
- Zlatno sonce
- 'Heroes'
- New Dawn Fades