Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

U petak 6. 3. u Velikoj dvorani Lisinskog nastupio je Zoran Predin, učestali i omiljeni gost naših pozornica, ovaj put u pomalo neočekivanom izdanju – uz Zagrebačku filharmoniju.

Čuli smo presjek Predinovih kompozicija, neke puno puta čuvene, neke manje poznate, u raskošnim orkestralnim aranžmanima. Čini se da je suradnja s filharmonijom postala "obavezni" korak u karijeri brojnih izvođača, kao neka vrsta izazova, a rezultati budu umjetnički više ili manje uspješni – ne izrodi svaka suradnja neku novu glazbenu viziju i sinergije nisu uvijek produktivne. Predinova suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom profesionalno je odrađena, teško je naći tehničku zamjerku bilo Predinovoj izvedbi ili izvedbi orkestra, no aranžmani se čine pomalo rutinskima, pa je izostala nadahnuta glazbena vizija kakvu smo vidjeli npr. u Amirinom izletu u klasične glazbene vode.

zp

Predinu je inače ovo prvi zagrebački nastup u pratnji velikog simfonijskog orkestra. Koncert je otvorio instrumental – Predinova kompozicija ‘’Stella’’, glazbena tema istoimene predstave iz 1990-ih, koja je i u originalu bila instrumental. Uslijedili su neki dobro znani hitovi kao što su Čakaj me, O mladom studentu i udanoj ženi, Ne mi dihat za ovratnik, Kosa boje srebra (posvećena novovalnoj ikoni Margiti Stefanović), Poljub, ki riše ustnice, Vilenjak, pokoju recentniju skladbu s ‘’hrvatskih’’ albuma poput Ni sekunde više, ali i par stvari koje nismo često čuli na koncertima – naime, Predin je skladbe birao prema potencijalu za orkestralni aranžman. Najslavnija Predinova pjesma, Praslovan, kao obično, došla je na red pred kraj koncerta kao uvod u kulminaciju nastupa – i to je istodobno bio najuspješniji i najrazrađeniji aranžman, pa je i nagrađen primjerenim ovacijama. A za bis smo čuli nostalgičnu Što bi mi bez nas i poletni čardaš Mentol bonbon.

Predin je inače poznat kao vicmaher čiji stand-up komentari između pjesama redovito uveseljavaju publiku, no ovaj je put bio suzdržan u skladu s "konceptom" nastupa, prema kojem je publika trebala čuti Predina kakvog još nije - s filharmonijom i, da iskustvo bude još neočekivanije, bez stand-upa. Ipak, malo si je dao slobode pred kraj, pa smo ipak čuli par duhovitih komentara, a u sklopu bisa je pozvao filharmoničare da se pridruže pjevanju pjesme "Što bi mi bez nas", što su izveli prilično sramežljivo, ali simpatično.

DSC 0575

Pored filharmonije, uz Predina su nastupili i glazbenici koji ne dolaze iz klasičarskog backgrounda, a s kojima je i prije surađivao – prije svega violinist Bruno Urlić, koji je i koaranžirao pjesme, Ivan Popeskić na klaviru, basist Henry Radanović, te Marko Matošević na udaraljkama.

Usprkos većinom nenadahnutim aranžmanima i izostanku poslovične doze vrckavog humora, Predin je kantautor koji teško može razočarati – bariton prekrasne boje i stihovi koji živo evociraju specifične životne trenutke, osjećaje, atmosferu, dovoljni su aduti koji će šarmirati slušatelje.