Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Ove je srijede, 5. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog violončelist Luka Šulić s pratećim orkestrom imao prvi samostalni nastup nakon sedam godina.

Luka Šulić je svjetski poznat i priznat umjetnik koji je u tandemu sa Stjepanom Hauserom popularizirao violončelo kao polovica dueta 2CELLOS-a. Nizom nastupa s brojnim imenima glazbene scene (Red Hot Chili Peppers, Queens of the Stone Age, Elton John, Zucchero i mnogi drugi) ostvarili su zavidan uspjeh u Aziji, Europi, Americi i Australiji te povrh toga nastupili i na brojnim važnim svjetskim događanjima poput finale UEFA Lige Prvaka, dodjeli Zlatne lopte, Emmyjima i slično.

Ovim je nastupom pokazao i svoju individualnu kvalitetu te dokazao da je ovakvu reputaciju itekako zaslužio. Nakon izdavanja samostalnog albuma prvijenca, započeo je svjetsku turneju koja, između ostalog, uključuje i koncert u KD Vatroslava Lisinskog.

DSC 0073

Velika dvorana počela se puniti nešto nakon drugog zvuka zvona, a iza 20 sati svjetla su se ugasila i na scenu je izašao slovenski All Star gudački orkestar. Predvođeni Lukom Šulićem započeli su s prvim dijelom nastupa u kojem su predstavljali Šulićevu obradu Vivaldijevih Četiri godišnja doba. Pravi je doživljaj bio čuti ovo barokno remek-djelo uživo u novom prilagođenom ruhu na kojem su Šulić i suradnici godinama radili. Naime, Luka Šulić prvi je glazbenik u povijesti koji je obradio Vivaldijeva Četiri godišnja doba za solo violoncello. Veliku ulogu u ugođaju koncerta odigrala je scenografija odnosno pozadinska rasvjeta koja je mijenjala boju s promjenama skladbi: zelenkasta je predstavljala „Proljeće“, crvena „Ljeto“, žuta „Jesen“ te plava „Zimu“. Virtuozne solističke dionice iz zadnjih taktova „Zime“ obilježile su kraj prvog dijela koncerta za koji su glazbenici dobili dugi i glasni aplauz. Šulić, s osmijehom na licu, u prvom je obraćanju publici zahvalio i simpatično najavio kratku pauzu te tako zaradio još jedan aplauz.

DSC 0088 1

Oko 21 sat orkestar se vratio na scenu. Pozdravivši sve prisutne, Šulić se našalio kako smo sada „svi na konju pošto smo 'preživjeli' prvi dio nastupa“ te najavio gošću na koju je jako ponosan - svoju mlađu sestru Evu koja se pridružila i na solo violini odsvirala „Zimu u Buenos Airesu“ Astora Piazzolla. Složit ćemo se da Luka itekako ima razloga biti ponosan na Evu jer je apsolutno vladala solo violinom tijekom cijele kompozicije. Nakon „Zime u Buenos Airesu“ i gromoglasnog pljeska Evi kako od publike tako i samog orkestra, Luka je najavio sljedeću skladbu – temu iz Oscarom nagrađenog talijanskog filma „Cinema Paradiso“ (u režiji Giuseppea Tornatorea za koji su glazbu skladali Ennio i Andrea Morricone). Pri tome je naglasio da mu je to „jedna od najdražih skladbi ikad, jednog od najdražih kompozitora ikad, iz jednog od najdražih filmova ikad“. Zatim je uslijedio je III. stavak Haydnovog „Koncerta za violončelo i orkestar u C-duru“ prije kojeg se Šulić ponovo šaljivo obratio publici riječima „Uvijek sam htio biti dirigent kao i svi propali muzičari“ te nam ispričao anegdotu iz života čelista i dirigenta Mstislav Rostropoviča koji je u zrelijim godinama počeo dirigirati te je na upite zašto je to učinio ljudima gestama dirigiranja odgovorio riječima „One dollar, two dollars, one hundred dollars...“. Iz te je priče Luka zaključio da ima još nade i vremena za njega te jedan-dva takta iz šale „dirigirao“ orkestru nakon čega je odustao, sjeo za violončelo i rekao publici da njegovi kolege sami sviraju te se priključio orkestru svojim ipak provjerenim glazbenim vještinama.

DSC 0198

Prema programu zadnju kompoziciju „Czardas“ Vittoria Montija, Luka je najavio kao ukradenu od svog profesora i mentora Valtera Dešpalja od kojeg je kako kaže vjerojatno naslijedio taj „mazohizam“ da na violončelu obrađuje kompozicije za violinu te je to usporedio s igranjem nogometa u pancericama za skijanje. Oduševljena publika je nakon službenog dijela koncerta bila na nogama, pozdravljala i čestitala orkestru gromoglasnim pljeskom tijekom kojeg je Luka ponovo simpatično pitao „Hoćete još?“, a nakon što je pljeskom i usklicima iz publike dobio afirmativan odgovor, najavio je iduću pjesmu kao „stvar koja počinje Vivaldijem a završava malo drugačije“ te iz kompozicije napetog tona i laganijeg tempa krešendom prešao na „Thunderstruck“ AC/DC-a popraćen jakim crvenim svjetlima i pljeskanjem ritma iz publike. Nakon „Thunderstrucka“ oduševljena je publika pozvala Šulića i orkestar na još čak pet kompozicija na bis među kojima su se ponovo našle Vivaldijeva zima i obrada Kreislerove kompozicije za violinu od klasične glazbe te već poznata verzija „Smooth Criminal“ Michaela Jacksona kao i obrada „Bohemian Rhapsody“ grupe Queen koja je bila zaista impresivna. Nakon svega publika je na nogama nagradila glazbenike gromoglasnim i prodornim aplauzom i oduševljenim usklicima iz kojih su se mogli razabrati povremeni „bravo!“, „fenomenalno“ i „svaka čast“. Šulić se zahvalio svima na dolasku te obožavatelje pozvao na druženje ispred dvorane.

DSC 0201 1

U dva sata koncentriranja Šulić i orkestar odsvirali su zaista sve što se odsvirati moglo od baroka preko neoklasicizma do suvremene glazbe. Svojom virtuoznošću, tehnikom, brzinom i lakoćom korištenja cijelog vrata violončela koju je začinio simpatičnim javnim nastupom, ležernosti (primjerice pozdravljanje s prvom violinom davanjem petica umjesto uobičajenog rukovanja) i obraćanjem publici, Luka Šulić se pokazao kao prvoklasan glazbenik i umjetnik koji je u stanju klasičnu glazbu približiti uhu svih generacija te tako na ovaj ili onaj način direktno ili indirektno utjecati na bolje poznavanje opće kulture klasične glazbe masa. Također, valja napomenuti da se Šulić okružio i izvrsnim glazbenicima koji su s njim dijelili pozornicu. Gudači su pokazali vještinu u sviranju i gudalom i tehnikom pizzicato, dok je Krešimir Has vodio glavnu riječ na čembalu u dijelovima „Jeseni“ i izvrsno pratio i popunjavao cjelokupan zvuk orkestra. Možemo zaključiti da je iznimni doživljaj bio slušati ovaj koncert. A Luki možemo samo reći jedno veliko Bravo i kapa mu do poda na hrabrosti i upornosti prearanžiranja velikog broja kompozicija na jedan neizvorni, a tako uhu ugodan i lijep instrument kao što je violončelo.

DSC_0068.jpg DSC_0071.jpg DSC_0073.jpg

DSC_0080.jpg DSC_0088_1.jpg DSC_0090.jpg

DSC_0098.jpg DSC_0101.jpg DSC_0107.jpg

DSC_0109.jpg DSC_0120.jpg DSC_0156.jpg

DSC_0182.jpg DSC_0197.jpg DSC_0198.jpg

DSC_0201.jpg DSC_0201_1.jpg