Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

10 lacuna coil by martina rusalka

Kad bi barem svaki radni tjedan završio dobrim koncertom, život bi bio puno ljepši. Ovako treba stvarno cijeniti kad se petak poklopi sa dolaskom jednog od meni dragih bendova – talijanske Lacune Coil. Nažalost ovog puta nisu nastupali sa headlinerskim setom, tu je čast imao švicarski bend Eluveitie, te im je koncert trajao tek 45 minuta. Definitivno premalo – što je i publika pokazala glasnim negodovanjem kada nije bilo bisa. Satnica je zaista bila strogo poštivana.

Zagrijavanje brojne publike pripalo je Moldavcima iz benda Infected Rain koji su od svog prvog nastupa u Mađarskoj (i taj je bio u društvu Lacune) oduševili lokalnu publiku te priskrbili sebi priličan broj vjernih fanova. Sam po sebi njihov je nastup bio dosta slabašan čemu su ponajviše kumovali tehnički problemi – zvuk vokala se gubio i puno toga nije dolazilo do izražaja, npr. Lenini prijelazi između čistih i growl vokala. Kad usporedim ovaj koncert sa onim od prije godinu dana, čini mi se da je tijekom onog prvog atmosfera bila intenzivnija, a i sam nastup energičniji. Fanovima je i to bilo dovoljno, djelovali su mi dosta zadovoljno.

1 infected rain by martina rusalka

Ali već uz prve taktove pjesme „Blood, Tears, Dust“ i izlazak Lacune Coil na scenu, atmosfera u dvorani se potpuno mijenja uz glasne krikove koji su dopirali sa svih strana. Za ovu pjesmu sa njihovog prethodnog izdanja „Delirium“ i sam bend govori da je to stvar koja ih opisuje u dušu – sav njihov dugogodišnji trud i upornost. Sa Deliriumom je i bend dostigao jednu novu razinu popularnosti nakon diskografski ne toliko uspješnih izdanja koja su naslijedila Karmacode. A upravo s tog albuma je odsvirana i sljedeća pjesma „Our Truth“.

Mene je posebno zanimalo kako će zvučati nove stvari s albuma „Black Anima“. Iako me se na prvo slušanje album nije dojmio, par dana prije koncerta sam ga ponovo zavrtila i napokon sam ga zaista čula kako treba – svu njegovu slojevitost – i moram reći da je ovo najmračniji album kojeg je Lacuna ikad izbacila. Nije mračan samo što se glazbe i tekstova tiče, nego i same estetike koja prati promociju. Vidi se iz daleka, pogotovo po scenskoj odjeći, da se radi o geekovima koji vole video igre, anime kulturu i azijski horror.

Iako se u komentarima na album, ali i na same koncerte u prvi plan uvijek izbacuje Cristina Scabbia, ovog puta joj je centar pažnje ukrao Andrea Ferro koji se kroz godine pretvorio u pravu zvijer na pozornici sa izvrsnim ghoulovskim growlovima koji vas baš fino protresu na početku pjesme „Layers of Time“ kao i „House of Shame“.

13 lacuna coil by martina rusalka

U tih intenzivnih 45 minuta Lacuna Coil je zasvirala i popularnu obradu svojih glazbenih idola Depeche Modea i njihove pjesme „Enjoy the Silence“. Iskreno bih najradije da su odabrali neku autorsku, „Swamped“ na primjer, jer vrijeme koncerta nije dovoljno dugo da se prednost daje obradama koliko god one bile dobre.

Eluiveitie je u ovom svom novom izdanju totalno nespojiv sa prva dva benda sa svojim etno motivima i folk metal aranžmanima. Uvod u koncert me podsjetio na sve popularniji Heilung, folk projekt koji se uzdigao na popularnosti Vikinga i Wardrune.

Mističan, ritualni početak uz puno dima, maske, bubnjeve i ezoterične ženske vokale ubrzo se pretvorio u pravi koncert etno glazbe. Zanimljivo mi je kako se Eluvieitie nakon totalne izmjene članova benda sve više i više udaljava od oznake folk metala i stvara nešto novo te se približava ljubiteljima etno zvuka. Ono što me svaki put oduševi su metal bendovi kojima glavni instrumenti nisu električne gitare, nego hurdy-gurdy, harfa, gajde, flauta, frula… dug je popis instrumenata koji doprinose melodičnosti ovog benda.

26 eluveitie by martina rusalka

Ovog puta su predstavili svoj novi album „Ategnatos“ s kojeg su posebno dojmljive bile izvedbe pjesama „Deathwalker“, „Rebirth“ i „Ambiramus“ kao i izvedba pjesme „Ategnatos“ kojom su otvorili koncert. Ali ipak su najbolje dočekani hitovi „The Call of the Mountains“, „Rose for Epona“ i neizostavna „Inis Mona“ – njihov istinski hit i himna koja je obavezna stavka svake setliste.

Nakon Lacune Coil teško se bilo do kraka uživjeti u Eluvieitie, ali Inis Mona je učinila svoje i iako završna pjesme ove večeri, ostavila je nastup Eluvieitiea u lijepom sjećanju.

10_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg 11_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg 12_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg

13_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg 14_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg 15_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg

16_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 17_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 18_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg

19_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 1_infected_rain_by_martina_rusalka.jpg 20_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg

21_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 22_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 23_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg

24_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 25_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg 26_eluveitie_by_martina_rusalka.jpg

2_infected_rain_by_martina_rusalka.jpg 3_infected_rain_by_martina_rusalka.jpg 4_infected_rain_by_martina_rusalka.jpg

5_infected_rain_by_martina_rusalka.jpg 6_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg 7_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg

8_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg 9_lacuna_coil_by_martina_rusalka.jpg