Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

DSC 0964

Britanski trio The Tiger Lillies, prozvani kumovima alt-cabareta, upravo slave 30 godina karijere, a turneja, živopisnog naziva Anarchic Brechtian Street Opera Trio, ovaj je put zahvatila i naše krajeve - i to Rijeku. (Naime, zimus su bili u Ljubljani i Beogradu, preskočivši Hrvatsku). Turneja je istodobno prilika i za predstavljanje novog albuma The Devil’s Fairground, ali i nadolazećeg Songs of the Gutter. Tiger Lillies su inače prilično aktivan bend, obično izdaju barem jedan album godišnje, i često su na turnejama. Bend je osnovao 1989. g. Martyn Jacques, a ostali članovi su basist/multiinstrumentalist Adrian Stout i bubnjar Jonas Golland.

DSC 0978

Koncert je održan u fino popunjenom HKD-u na Sušaku, u dva seta s pauzom. Glazbeni svijet Tiger Lilliesa osebujan je, makabričan i mračan, ali istodobno pun humora (crnog humora doduše) – teme njihovih pjesama dolaze iz londonskog polusvijeta – bordeli, ovisnost o drogama, siromaštvo, nasilje i kriminal... Naime, Jacques je svoje dvadesete proveo u stančiću smještenom iznad bordela u londonskom Sohou, pa su živopisna zbivanja u njegovoj okolici nadahnula njegovo glazbeno stvaralaštvo. Glazbeni izričaj ovog trojca srodan je glazbenicima kao što su Tom Waits, Tin Hat Trio, Kurt Weill, tu su elementi brehtovskog kabarea, vodvilja, folk glazbe iz istočne Europe, avangardističkih stremljenja... Zanimljivosti izričaja pridonosi osebujni falseto pjevača Martyna Jacquesa, te raznovrsni instrumenti koje članovi benda sviraju – Jacques je pored harmonike na ovom koncertu svirao klavir i ukulele, a basist Stout unosi ekstravaganciju sviranjem na pili i na tereminu.

DSC 0983

Trio je dao nešto komorniji, ujednačeni nastup bez velikih kulminacija, ali je zato iznenadio neobično nježnom izvedbom Over the Rainbow, s Jacquesom na klaviru. Bila je tu i obrada starog standarda najpoznatijeg u izvedbi Peggy Lee „Is That All There Is?“ (za koju je Peggy Lee dobila i Grammy) – pjesma intrigantnog teksta s dubokom egzistencijalističkom temom (nadahnutog pričom Thomasa Manna o razočaranju iskustvima koja se smatraju posebnima) definitivno je netipičan Grammy hit, ali se sjajno uklapa u kompleksan svijet Tiger Lilliesa – pogotovo s obzirom na to da je pjesma u startu imala weillovski štih, koji ni sanjivi glas Peggy Lee nije uspio zasladiti.

DSC 0991Iako Tiger Lillies ne izgledaju kao bend koji puno komunicira s publikom i pita je za glazbene želje, pred kraj koncerta dogodilo se baš to, i želje su brzo ispunjene.
Svima koji su propustili nastup Tiger Lilliesa u zagrebačkom SC-u 2012. ovo je bila sjajna prilika uroniti u ovaj glazbeno intrigantni, delirični svijet blasfemije i političke nekorektnosti.

DSC 1014

DSC 1024