Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

90e

Stvar iz naslova i još mnoge druge, žanrovski slične gulity-pleasure hopsalice, prodrmale su ovog petka malu dvoranu kluba Boogaloo. Ako znate da smo hopsali uz dance devedesetih, stvar iz naslova može biti jedino – Šumica.

Prva je led po običaju probila Ella. Obzirom na festivalsku brojku izvođača, trebalo je početi rano ranije, iako prostorije kluba još nisu bile pune. No negdašnjem prvom glasu, zapamćenom kao Ella i Dream Team, uvodne dionice tuluma nimalo ne smetaju. Uz pratnju plesačice Tamare Vidaković, matrice i nepostojeću scenografiju, Ella je preslika srži svakog koncerta u devedesetima. Tko je devedesetpete bio u disku Banova Jaruga, odmah dobije flashback. Red svojih pjesama, red tuđih, pa red gostiju. Nakon sto godina nagovaranja počastili smo se s Mandi kojoj je ovaj nastup vjerojatno bio lakmus papir. Oduševljenje je bio jednoglasno. Na sljedećem Cro Dance 90 Party, očekuje se da Mandi otpjeva više od jedne pjesme. Još jedan gost iznenađenja bio je Renmen. „Nemreš bolivit” navodno ne postoji niti na matrici. Ali nitko ne zamjera. U devedesetima je više toga bilo dopušteno.

Odmah po Ellinom svršetku, I Bee nastavlja u još žešćem tempu. Još bljeskova iz devedesetih donosi nam plesač s duplim T u imenu i frizurom a-la Dennis Rodman. Sve je bilo devedesetasto te noći. Od mode do ritmova. A bome je i publika bila malo starija. Nije niti čudo. I Bee i TT zajedno imaju oko sto godina. Za čovjeka te dobi, tetejac pleše nevjerojatno. Zubu vremena odolile su dvije stvari; njegova čaga i silikonsko poprsje I Bee. S druge strane, pod imenom Ivana Banfić čuli smo i neke sentiše koji dosta odudaraju od dance estetike. Ipak je žena devedesetih produžila karijeru i kroz neke druge žanrove. Od svih njih najbolji je posljednji: „Vrati me u disko”.

Nakon dance tuluma, kao šaka u oko dolaze nam „Neki to vole vruće” iz još starije dekade. Kako su oni upali u priču, ne znam, ali znam da je Minea imala gažu dan poslije u SC-u, pa su možda dva dana u nizu previše za ljubicu. Dodatni fejl je što su Đimi i Šomi imali sa sobom svirače pa nije bilo pjevanja na traku. Pravi 90's trash party ne trpi svirku uživo. Skroz naopako. I vjerojatno je razglas bio naštiman samo na vokale, pa su svirci zvučali skroz amaterski. Dio opusa kao „Zagrli me nježno” ili „Bojler na 3” ipak su manje značajan u odnosu na reprezentativnija „Teška vremena”. Ipak nisam dočekao da čujem „Opasan plan” i onaj ženski vokal u NTVV, što se nešto bolje uklapa u trash devedesete i njihove naopakosti.

I da, vjerojatno je tulum trajao još dugo u noć i izmijenilo se još izvođača, ali meni je popustio fukfeder pa sam se pokunjeno pokupio doma. Mladoliki duh me momentalno napustio. Ipak su devedesete bile davno.