Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

lc1

Lucky Chops, New Yorški brass funk bend, proslavio se svirajući u podzemnim željeznicama kao i na ulicama najmnogoljudnijeg grada u SAD-u.

Prije tri godine je jedan od takvih njihovih nastupa postao viralan svirajući „Funkytown“ i „I feel good“, što vas je moglo zateći i u velikoj dvorani kluba Boogaloo 24. listopada. No, prije samoga nastupa Lucky Chopsa, predgrupa je bio samo jedan glazbenik Ante Prgin-Surka.

Surka je s looperom, beatboxom, ukulelama i mnogim drugim instrumentima zadivio publiku svojom domišljatosti u glazbi koristeći looper. Prije svake pjesme je snimio nekoliko zvukova koje je kasnije ukomponirao u pravu skladbu koja ga je pratila kroz nastup dok je on sam pjevao i svirao.

Način na koji je izložio svoju glazbu je fascinantan jer je iskazao da i kroz improvizaciju možes napraviti „one-man bend“ s vrlo uspješnim krajnjim rezultatom.

surka

Nakon Surke je usljedilo pravo ushićenje glavnom atrakcijom - Lucky Chops. Samim ulaskom benda na pozornicu stvorilo se pravo ushićenje u publici, što je bio sami početak. Čim su stupili na pozornicu, energetično su započeli s prvom skladbom koja je izazvala puko oduševljenje. Iako se velika dvorana doimala polu-prazno, prvim zvukom puhačkoga instrumenta se u trenutku napunila do te mjere da se moralo gurati kako bi iz blizine moglo uživati u predivnome koncertu.

Lucky Chops, tj. trombonist Josh Holcomb, koji je „glava projekta“ je između svake pjesme komunicirao s publikom, rukovao se, zahvaljivao i najbitnije; najavljivao iduću pjesmu. Pljeskanje publike bi prekinuli sviranjem, a pljesak se je pretvorio u ples što je članove benda „pozvao“ da se i oni pridruže. Tako su nasumično ulazili i svirali ispred sretnika koji su se uspjeli progurati u prve redove, štoviše čak su napravili „vlakić“ koji je Josh vodio uz svoj trombon kojega je jedino prestajao svirati kako bi komunicirao s publikom, ali ostatak benda je gotovo uvijek svirao kako bi pružili što bolji doživljaj.

lc2

Nakon isporučenog ubitačnog seta pjesama, poput: „Buyo“, „Danza“, „Walter Jam“, „Familiar Places“ i predstavljanja nekih skladbi iz prvoga studijskog albuma poput „Pizza Day“, „Traveler“ i „Full Heart Fancy“, najavili su odlazak s pozornice, ali je ushićena publika tražila još, jer su svakom odsviranom pjesmom sve više pridobivali publiku. Nakon kratkoga dogovora vratili su se na pozornicu i svirali obrade, poput kultnoga „Funkytowna“ i „I Feel Good.“ Svi su ostali u divljenju nakon izvedbe, jer nakon savršene ukomponiranosti raznih puhačkih instrumenata s bubnjevima, nastala je tišina koja je prekinuta još jednom, ali ovaj put odjavom benda. Daro Behroozi (Bass klarinet, tenor saksafon) je nabrajao članove benda, koji nisu prestajali svirati. Charles Sams (bubnjevi) je prvi spomenut, ali je bio lako upečatljiv svojim solom na bubnjevima kao i bezgrešnom pratnjom benda kroz koncert, Raphael Buyo (suzafon) je drugi dobio veliki pljesak, jer je lako bio nezamijećen radi sviranja pratećeg instrumenta koji zauzima ulogu bassa, ali je naravno i on pokazao što zapravo može sam svirati dok je vladao gromoglasan pljesak. Joshua Gawel (truba) je „ispustio dušu za publiku kroz trubu“ je rekao Daro, ali je za toga člana nastao toliki žamor, pljesak, zvižduci da je sam Joshua postao emotivan. I zadnja dva člana Josh i Daro, dva glavna člana su se odjavili time što su rekli da im je san ispunjen svirajući u Europi uz toliko živu i entuzijastičnu publiku.

No, ispunjenje sna je i bio svakome glazbenom obožavatelju, jer je priređena toliko zabavna i kvalitetna izvedba da osobno preporučujem svakome fanu instrumentalne glazbe dolazak na njihovu iduću izvedbu, što bi činilo četvrti dolazak Lucky Chopsa u Zagreb.