Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC 0315

Zagreb je s nestrpljenjem dočekao koncert bosanskohercegovačkog svestranog umjetnika, vrhunskog interpretatora i autora sevdalinki te „čovjeka anđeoskog glasa koji dotiče srca i miluje duše“.

Božo Vrećo se nakon gotovo dvije godine vratio u rasprodanu Koncertnu dvoranu „Vatroslav Lisinski“ 22. listopada. Prešao je dug put od prvog solističkog koncerta u Pogonu Jedinstvo, održanog 4. rujna 2015. godine, na kojemu je predstavio svoju viziju a capella sevdaha pa do modernog sevdaha raskošnog zvuka koji na trenutke koketira s rock i pop glazbom. Iza sebe ima pet albuma, a posljednji „Melek” pokazuje raznolika lica Božina talenta.

Princ sevdaha izišao je na pozornicu te je svojom pojavom i svojim moćnim i fascinantno izražajnim glasom oduševio publiku koja se okupila sa svih strana svijeta. Svoje slušatelje počastio je dvosatnim pjevanjem sevdalinki uz pratnju četiriju vrhunskih glazbenika iz različitih zemalja na bubnjevima, akustičnoj gitari, trubi, harmonici i klaviru.

DSC 0014

Svjetla su se ugasila u 20 sati i 5 minuta, a izvrsni je glazbenik Demir Kan trubom najavio posebnu večer. Utrčavši na pozornicu u svojoj lepršavoj točkastoj haljini, uz pratnju bubnjeva Kadira Dogana, naš je melek raširio svoja krila i zaustavio vrijeme.

Noć sevdaha započeo je s „Aladžom”, a nastavio pjesmama „Dragi”, „Pustinja”, „Pašana”,„Crne oči”, „Krila”, „Anadolka”, „Pandora”, „Sanjao sam”, „Lejlija”, „Elma”, „Bismillah”, „Tko li noćas miluje ti kosu”, „Žute dunje” te mnogim drugim pjesmama kojima je dodirnuo dušu i srce prisutnih. Božin markantan i nadmoćan glas posebno je došao do izražaja u intimističkim a capella izvedbama u kojima oslobađa svoj glas modernih elemenata. Svojom emotivnom snagom, toplinom i poletom njegove su izvedbe opčinile publiku. Noć je „zaključena“ bisom ponovne izvedbe „Pandore”. Publika je spontano ustala, publika je pjevala, publika je plesala, publika je plakala i veselila se. A sve to na istome mjestu u isto vrijeme. Svi smo bili svoji, a Božini.

DSC 0246

Moram priznati da sam te večeri prvi put bila na Božinom koncertu. Nadala sam se dobrom, a dobila najbolje. Slušajući Božu, naučila sam da sevdah nije samo melankolična glazba. Gledajući Božu, shvatila sam da je sevdah umijeće življenja, ali i prepuštanje osjećaju. Sevdah je sloboda glasa, sloboda duha, sloboda uma i sloboda tijela. Oduševila me Božina lakoća pokreta, elegantnih i ekspresivnih. Bilo ga je posvuda. I na pozornici, i u publici. Dva je sata hrabro skakutao u cipelama s visokim potpeticama, trčao dvoranom, plesao, energičnim pokretima mahao glavom i vrtio se poput derviša. Da, hipnotizirana sam njegovom izvedbom. Zaveo me glasom, jednostavnošću, improvizacijom, slobodom pokreta i iskrenošću. Dogodila se sinergija svih emocija. Dogodio se Božo Vrećo.

Te smo se večeri svi prepustili magiji i katarzi te uplovili u Božin svijet glazbe koji živi i stvara na sceni. Dragi Božo, hvala ti na posebnoj noći u kojoj se slavio talent, sevdah, ples, sloboda, a nadasve ljubav.