U Lisinskom je 21. 9. gostovao mjuzikl “Sunset Boulevard”, produkcija riječkog HNK Ivana pl. Zajca, u Rijeci premijerno izvedena u veljači ove godine.
Mjuzikl je nastao u suradnji svih umjetničkih ansambala Zajca – Hrvatske drame, Talijanske drame, Opere i Baleta, s oko 150 sudionika, u režiji Renate Carole Gatice i koreografiji Tihane Strmečki. Mjuzikl je već dugo želja publike riječkog HNK. Ideja da to bude baš “Sunset Boulevard” slavnog Andrewa Lloyda Webbera potekla je od maestra Igora Vlajnića koji je tekst preveo i prepjevao na hrvatski jezik (u originalu Don Black i Christopher Hampton). “Sunset Boulevard” od samih je početaka bio vrlo uspješan, što ne čudi s obzirom na to da priča ima vrlo snažnu dramsku komponentu – to je priča o ljubavi i opsesiji, o licu i naličju Hollywooda 50-ih, o sukobu stvarnosti i iluzije, o glamuru i brutalnoj borbi za preživljavanje u nemilosrdnom svijetu showbusinessa, o tome kako nas društvo tretira kada ostarimo, o odnosu prema karijeri - pogoni li nas strast ili novac, i nizu drugih tema u koje se lako mogu uživjeti i suvremeni gledatelji.
Mjuzikl je nastao početkom 90-ih prema kultnom filmu Billyja Wildera iz 1950. godine o velikoj zvijezdi nijemoga filma Normi Desmond koja je pala u zaborav pojavom zvučnoga filma i mladom scenaristu željnom uspjeha Joeu Gillisu. Mjuzikl je postigao nezapamćen uspjeh na West Endu i Broadwayu, a broadwayska verzija s Glenn Close u glavnoj ulozi osvojila je sedam nagrada Tony.
Dok većina mjuzikala naglasak stavlja na pjesmu, ples i zabavu, Sunset Boulevard ima vrlo dinamičnu radnju i zanimljive obrate koji drže pažnju gledatelja. Ovu su intrigantnu radnju iznijeli daroviti Damir Kedžo i sjajna Leonora Surian Popov u glavnim ulogama, te Elena Brumini kao Betty i Dario Bercich u posebno fascinantnoj ulozi Maxa von Mayerlinga (kojeg u filmu glumi Erich von Stroheim, u jednoj od svojih ikoničkih uloga).
Pjevački i svirački dio odrađen je doista besprijekorno, koreografija je korektno odrađena ali ne posebno kreativna, a fali i malo više scenske imaginacije. To se može tumačiti na način da je ovo prije svega ''dramski'' mjuzikl, s fokusom na dramsku radnju, a može se gledati i u kontekstu činjenice da u Hrvatskoj forma mjuzikla naprosto nije razvijena i nema tradiciju. Koreografija i scenografija nisu loše (potonja je čak vrlo učinkovita u smislu da se dosta postiglo s malim sredstvima postiglo), no fali ''ono nešto'' po čemu pamtite scensko djelo i godinama poslije. Priču ćemo svakako pamtiti jer je doista moćna, no pamtimo je već iz legendarnog filma...
Produkcijska ekipa Sunset Boulevarda učinila je nešto veliko i važno prenošenjem ovog sjajnog mjuzikla na naše pozornice (posebno treba pohvaliti prepjev, koji je doista veliki poduhvat), ali propustila je priliku da pruži neku snažnu, upečatljivu interpretaciju. No u situaciji kroničnog deficita mjuzikala, prevladava osjećaj zahvalnosti riječkoj ekipi na ovom doprinosu.