Ove je subote (27.4.) jedan maleni klub u Budimpešti – Vörös Yuk/Red Hell ugostio simpatičnu skupinu tri različita norveška metal benda – progressive sastav Madder Mortem, progressive black metalce Helheim koji se bave vikinškim temama te odlični avant-garde metal bend Vulture Industries. Madder Mortem je bend čiju jezgru čine brat i sestra Agnete i BP M. Kirkevaag koji su ovaj projekt pokrenuli davne 1993. godine. Svoj su set počeli nježno dok se Agnete ispričavala publici što već osamnaest godina nisu bili u Budimpešti. Odsvirali su većinom stvari s najnovijeg albuma Marrow koji je izašao u prosincu prošle godine za Dark Essence Records.
Set su otvorili snažnom Liberator s novog izdanja te nastavili u tom tonu s pjesmama koje govore o unutarnjim duševnim borbama, gubitku voljenih te odnosu s bogom i onostranim kao što je My Will Be Done.
Tehnički i glazbenički zvuče iskreno, ujednačeno, na zanimljiv način spajajući snažan ženski vokal, zarazan groove, mračnu atmosferu dooma i teške gotovo sludge riffove.
Sljedeći nastupa kultni norveški bend Helheim čija je glazba ispunjena vikinškim motivima, iznimno melodičnim gitarističkim solažama, snažnim bubnjevima i igrom dva vokala. U nekim elementima dosta se zvukom približava Enslavedu, ali čvrsto drži black metal korijene. U Budimpešti su predstavili svoje novo studijsko izdanje Rignir koje je objavljeno u petak, 26. travnja netom prije ovog koncerta. Kao bend na pozornici odlično funkcioniraju te publici s lakoćom prenose svoju na norveškom ispjevanu priču o sjevernjačkom mraku, samoći i otuđenosti, ali na takav način da iz ozbiljnih, mračnih tema brzo prijeđu u neke lakše veselije vode zabavljajući publiku usputnim komentarima kako je „Norveška grozna država, ali je svejedno najbolja na svijetu i vole je svim srcem“. Uz puno smijeha i meditativnih trenutaka uz zaista dojmljive, transcendentne melodije, došli smo i do nastupa Vulture Industries.
Vulture Industries bih mogla opisati kao nekakav neobičan metal cabaret. Neobičan pogotovo po tome jer bend dolazi iz hladnog, kišnog Bergena kojeg ovako na prvu ruku povezujemo s krvavim, piromanskim black metal legendama. Ovaj bend, s druge strane, spaja nespojive elemente iz svih područja mračnih i čudnih kuteva ljudskog života, a što je najbitnije taj svoj neobični glazbeni svijet odlično prenosi u klupsku atmosferu na scenu i u njega uvlači i publiku – doslovno. Bjornar, frontman benda, savršeno komunicira s fanovima i tjera ih na suradnju postavljajući pitanja, grleći ih i dižući ih na pozornicu. U jednom je trenutku i sam sišao među fanove i započeo jedan vlakić koji se pretvorio u veliko kolo u kojem su sudjelovali skoro pa svi posjetitelji. Mogu reći da sam stigla na koncert ne znajući točno u što se upuštam, a na kraju sam izašla iz kluba s velikim osmjehom na licu bez i jedne brige na svijetu. Nema puno bendova koji ostave takav dojam.
{gallery}vultureHU2019{/gallery}