×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

{mosthumbviewer: images/SGvijesti_najave/2007/10/08/muse.jpg, images/SGvijesti_najave/2007/10/08/musemala.jpg, Muse, Left} Muse je britanski trio koji čine Matthew Bellamy (gitara/vokal), Chris Wolstenholme (bas) i Dominic Howard (bubnjevi). Osnovani su 1997. u malenom gradiću Teignmouth. Općepoznata je činjenica da su ime odabrali tek tako, bez ikakvih posebnih razloga. U svojoj su karijeri pokupili podosta nagrada koje su sa svoja četiri albuma i sjajnim scenskim nastupima itekako zaslužili.

9. listopada 2007. u Domu sportova bili smo svjedoci njihova prvog nastupa pred zagrebačkom publikom, ali također i svjedoci zasluženosti svih njihovih dosad osvojenih nagrada. Predgrupa im je bila domaća grupa Adastra kojoj se mora priznati da se zaista potrudila zagrijati publiku za Muse i poprilično su to dobro obavili tako da je do nekih 21.30, kada su na stage napokon došle i glavne zvijezde večeri, publika već bila u veoma dobrom raspoloženju.

Koncert je pomalo neočekivano počeo s Knights of Cydonia čime su dosad češće znali zatvarati svoje koncerte, no po mojem skromnom mišljenju to je bio iznimno dobar korak jer je publika spremno dočekala tako žestok početak nakon kojeg su uslijedile i jednako žestoke Map of problematique i meni jedna od najdražih Hysteria, a na koju su odmah nadovezali Supermassive Black Hole kojom su raspametili cijelu dvoranu.

Cijeli je show bio popraćen i prikladnim scenskim uređenjem s povišenim bubnjevima u sredini, te pjevačem i basistom, svakim na svojoj strani prostrane pozornice. Matthew je ostavio dojam pravog frontmena svojim energičnim nastupom, majstorskim riffovima, ali mene se najviše dojmila sigurnost nastupa, snaga njegova glasa koji nijednom nije napuknuo, čak niti prilikom falsetta karakterističnim za njega te, da ne zaboravim, predivna dionica na klaviru, koja je bila jedan od najljepših dijelova onog mirnijeg dijela koncerta. Mirnijeg samo prema stilu pjesama, jer i u najnježnijoj pjesmi Muse zvuči upravo nevjerojatno snažno.

Tu su uslijedile i Butterflies & Hurricanes, Feeling Good, Apocalypse te Soldier"s Poem tijekom kojega je publika na prijedlog Dominica Howarda složno dohvatila upaljače i mobitele i njihala se u nježnom ritmu. Moram također primijetiti i da su dečki za vrijeme te pjesme neodoljivo podsjetili na Queen. Ponesena atmosferom, cijela je dvorana zajedno s grupom nastavila pjevati Invincible, a do opće je histerije došlo kada je započeo možda i najveći njihov hit Starlight. Stage je zasjao mnoštvom zvijezdi, a publika je u transu pljeskala prepoznatljiv ritam.

Prekidima između pjesmama te dojmljivim uvodima svake nove pjesme uspjeli su uzbuđenje svojih fanova dovesti na jednu nevjerojatnu razinu, što se očitovalo oduševljenim vriskovima prilikom prepoznavanja svake sljedeće pjesme. Time is running out je tako dočekana oduševljenjem, ali je vrhunac večeri bio tijekom jedne već starije pjesme, Plug in Baby, kad su pušteni ogromni plavi baloni koje je razgaljena publika prvo dobacivala među sobom, da bi zatim puknuli jedan po jedan i razasuli tisuće konfeta. Koncert je nastavljen s New born nakon koje je bend otišao sa stagea izazivajući složne pozive publike da se vrate. I vratili su se, započinjujući bis hitom Take a bow i završavajući ga sa Stockhlom syndrome.

Na zagrebačkom je nastupu Muse slušalo par tisuća gledatelja, što je, s obzirom na značaj ovoga benda, doista sramotno mala brojka. U publici je bio nešto veći broj muških obožavatelja što me donekle iznenadilo, vjerojatno zbog moje, možda i krive percepcije presjeka fanova. U publici su se također mogla vidjeti i lica srednje generacije, a također i nekoliko poznatih faca kao što su Mile Kekin te frontmen Ramireza Aljoša Šerić.

Ono što mogu sa sigurnošću tvrditi jest da su ovi glazbeni divovi zaista opravdali sve nagrade i ispunili očekivanja svojih fanova jer uživo zvuče čak i bolje nego u studiju. Iako sam čula zamjerke na kratkoću koncerta, takvima se mogu priključiti samo ako sebično gledam na dužinu uživanja u njihovim pjesmama. Inače, dojam je bio savršen i svima koji nisu prisustvovali koncertu mogu samo reći – neka vam bude žao.

Ovim nastupom Muse su uvrstili Zagreb u 12 gradova europske turneje i nadamo se da će nas u svojoj vjerojatno dugotrajnoj karijeri još pokoji puta počastiti doista izvanrednim nastupom.

Setlista:

01. Knights of Cydonia
02. Map of the Problematique
03. Hysteria
04. Supermassive Blackhole
05. Butterflies & Hurricanes
06. Feeling Good
07. Apocalypse
08. Soldier’s
09. Invincible
10. Starlight
11. Time is running out
12. Plug in baby
13. New born
14. Take a bow
15. Stockhlom syndrome