Nakon što je prije godinu dana (i koji dan više) jedinstvena Beth Hart oduševila rasprodani Boogaloo, ovaj put se vratila u potpuno drugačiji ambijent, Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski koja je također bila – rasprodana. Publika željna dobre glazbe se još oko 7 počela lagano sakupljati i svi smo čekali pola 8 kako bi krenuli stubama, ostavili kapute i sjeli u dvoranu.
Koncert koji je najavljen za 20:00 je krenuo koju minutu kasnije što nitko nije zamjerio jer kada su se ugasila svjetla i kada su se nazirali članovi benda u mraku, znali smo da brzo stiže Beth Hart sa svojim veličanstvenim glasom i stasom proslaviti svojih 25 godina karijere i s nama. I kada ona dođe, kada zapjeva, potpuno smeteš sve s uma i baš i ne znaš u kojem si svijetu osim u onome gdje Beth vlada! Malo sam se pribrala tek kada je najavljivala pjesmu „Better Man“ jer sam prije bila pogubljena u tim fenomenalnim izvedbama i u njenom premoćnom glasu! I kao da je znala nas treba malo osvijestiti (kojim muzičkim, nježnim šamarom), dala nam je „Bang Bang Boom Boom“ koji se baš lijepo prolomio i pomilovao nas u tom krasnom ambijentu Dvorane Lisinski.
Ono što je „minus“ u Lisinskom su stolci, jer moraš sjediti prikovan na njima kako ne bi smetao publici iza sebe, a pjesme od Beth te prokleto zovu da se ustaneš i razgibaš. Naravno, bilo je i nepristojnih koji su dizali mobitele i snimali nastup, pa onda umjesto da vidim pozornicu normalno, vidim je kroz par mobilnih uređaja.
Ali, i tome je Beth djelomično znala stati na kraj kada je s mikrofonom išla prošetati kroz Lisinski pa smo je i mi „malo iza“ imali prilike vidjeti izbliza. Usput je spontano i grlila neke obožavatelje. I tko je onda ne bi volio?!
Čuli smo „Bottle of Jesus“, „Chocolate Jesus“ – cover Toma Waitsa, „Jazz Man“, „Love is a Lie“, „Mama This One's For You“, „Why Don't You Do Right“, „Saved“… Sve bolja od bolje pjesme, sve veća od veće izvedbe.
Za kraj je ostavila cover Tine Turner „Nutbush City Limits“ i podigla cijeli Lisinski na noge, a posljednja pjesma je bila „I'd Rather go Blind“ Ette James.
Beth Hart nije s nama proslavila svojih 25 godina karijere, ona je podijelila s nama i neke od svojih najboljih i najgorih trenutaka u životu. Od onih kada je bila s nasilnim i lošim muškarcima u životu (sve dok nije upoznala svojeg muža s kojim je 20 godina), do trenutaka kada je previše virila u bocu (pa napisala pjesmu i o tome koju je i otpjevala – „Bottle of Jesus“), pa sve do onih kada joj je zbog nesigurnosti i manjka vjere u sebe trebala i pomoć „odozgo“. Da to nisam čula iz njenih usta, nikada u to ne bi povjerovala jer ona poput i njenog glasa izgleda jako snažno i jako moćno, a opet je toliko krhka i toliko ranjiva. Spoj svog tog talenta i rada, svih njenih životnih situacija, svih padova i uspona dao nam je tu nevjerojatnu večer u Lisinskom gdje smo uz (naravno) odličnu akustiku uživali uz božanstvenu Beth Hart.
