Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

2cello a

Očito je da je broj 2 indikativan za ove nadarene  glazbenike; njih je dvoje, dva su ista instrumenta, ovo im je drugi nastup u Splitu (prvi je bio na splitskoj Rivi), a Split je drugi po veličini grad Lijepe Naše.

Poznato je da njihova prezentacija popularne glazbe, odnosno covera na čelima i nije pretjerano originalna (sjetite se Apocalyptice), poznato je  da njihove instrumente ne sviraju Bare i Majke, a ne prakticiraju ih ni cajke. Poznato je da je prirodna inteligencija Luke i Stjepana uz dobru dozu sreće, koja je inače i uvijek potrebna ne samo u glazbi, uz njihovu poslovičnu frenetičnost, glazbeni background, entuzijazam i iskrenu mladenačku energiju dobitna kombinacija koja ih je dovela u žižu svjetskog interesa i zaslužene slave.

Ova svjetska turneja na kojoj je od hrvatskih gradova uz Split izabran i Zagreb nosi ime po njihovom novom albumu „Score“. Zastupljena glazba, poznate teme iz još poznatijih filmova predstavljaju  mirnu oazu za dvojicu van serijskih glazbenika, glazbeni odmak od rock covera, ustvari idealnu sredinu između rocka i klasične glazbe na kojoj su ipak odgojeni.

Sličnu tematiku, odnosno obrade poznate filmske glazbe nedavno je uspješno prezentirao i jedan od najboljih svjetskih tenora, Andrea Bocelli na albumu „Cinema“. Magičnost filmskih kadrova uvijek je dodatno obogaćena glazbom, pa me baš zanima kako će takva glazba zvučati u živo u poznatom habitusu dvojice čelista.

2cello b

Uz profesionalnu pomoć Zagrebačkih solista (za koje je Stjepan zafrkantski poručio publici da ih ne gađa bakljama, uz napomenu da nisu baš svi iz Zagreba loši) koncert započinje Vangelisovom temom iz filma „Vatrene  kočije“ , nakon koje publika  uz odobravanje prepoznaje „Speak Softly“  temu iz „Kuma“, zatim Henry Mancinijevu „Moon River“ iz filma „Doručak kod Tiffanya“, kao i temu iz filma „Ljubavna priča“ i nezaboravnu Celine Dioninu „My Heart Will Go On“ iz blocbustera „Titanic“. Luka najavljuje trenutno najboljeg bubnjara na sceni, Dušana Kranjca, praktički trećeg člana benda, kao i svog asistenta „nesuđenog splitskog zeta“ i glazbenici počinju svirati Hans Zimmerovu temu iz filma „Kišni čovjek“.

Prvi dio, kako ga je Stjepan nazvao romantičnim, završava  poznatom (opet) Hans Zimmerovom „Now We Are Free“ temom iz „Gladijatora“ da bi se tek tada probudila „zvijer“ , a publika se trenutno trgla iz relativne letargije i akademske pristojnosti kada je na red došla Ramin Djawaldijeva tema iz serijala „Igre prijestolja“.

„Po ovo ste došli“ kazao je Stjepan na prve note Jacksonove  „Smooth Criminals“ s kojom je  početak njihove  karijere neraskidivo vezan , a na koju je publika doslovce poludjela, te zauzela prva mjesta do pozornice, zeznuvši tako one koji su skupo platili karte u prvim redovima,  da bi se frenetično odsvirana  bučna svirka nastavila kroz mali hommage bendu AC/DC i njihovim klasicima „Back in Black“, You Shook Me All Night Long“ „Thunderstruck“ i naravno„Highway To Hell“ za koju se Stjepan prigodno okitio crvenim rogovima, pa je čak zapjevao svima poznati refren. A čuli smo i Nirvaninu nezaobilaznu „Smells Like Teen Spirit“, kao i Jagger-Richardsovu „Satisfaction“.

Mislio sam kako su obrade poznatih rock evergreenova za Luku i Stjepana njihova prošlost koja se ne bi trebala ponavljati unedogled, no slušajući same izvedbe, kao i reakcije mnogobrojne publike koja je do vrha napunila Spaladium arenu (valjda oko 10.000 ljudi) lako sam zaključio da je ta prošlost ujedno njihova sadašnjost, kao i budućnost.

Metal scena bila je zastupljena s „Trooperom“ Iron Maidena, a pop kajdanku su popunili s Aviciievom „Wake Me Up“ i sve prisutnom „Despacito“.

Splitsku publiku (muški dio naravno) dodatno su „kupili“ odsviravši Banovu „Bilu boju“, a ženski dio publike došao je na svoje u gromoglasnom pjevanju Cocine „Vilo moja“ koja je u svom nastavku poprimila poznate note jedne od najboljih rock balada „With Or Without You“, a koja je pak svoj konačan smiraj pronašla u „Time To Say Goodby“ koju su svojevremeno maestralno otpjevali Andrea Bocelli i Sarah Brigtman.

Koncert je trajao nešto manje od 2 sata, taman koliko je trebalo za održavanjem naboja, ali i zbog razumljivog  zamora samih glazbenika.

Ako se kojim slučajem upitate zbog čega Luka i Stjepan zaslužuju svjetsku slavu, odgovor je vrlo jednostavan. Poslušajte ih u živo i sve će vam biti jasno.