Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 


U divnom istarskom gradiću Labinu smještenom uz istočnu obalu Istre, u moru raznih ljetnih festivala širom Lijepe naše, 20. i 21. srpnja održao se 1. Istra Rock Festival. Jedan od najljepših, ako ne i najljepši istarski park Dubrova pokazao se odličnim domaćinom desecima bendova iz svih zemalja bivše Jugoslavije. Ne pretjerana gužva, dostupnost šankova, klupica, sanitarnih čvorova i zraka učinili su ovaj festival još atraktivnijim.

Mala bina ugostila je demo bendove koji su od popodneva vapili za pažnjom i kratili pauze između nastupa headlinera, a svega par desetaka metara dalje bila je smještena d bina po kojoj su procupkala sva eminentnija imena rock industrije s ovih prostora.

Zbog nedostatka struje zakazani program za petak u startu je kasnio par sati. Demo bendovi su trebali krenuti sa svirkom u 18:00 h, a prvi izvođač na velikom stageu - Laibach u 22:00 h.


Laibach je kasnio s početkom nešto više od sat vremena, ali je definitivno odnio titulu najboljeg izvođača u petak. Odličan zvuk, rasvjeta, videoanimacije, atraktivni ulazi i izlazi s pozornice... Pravi performans i profesionalizam na djelu.
Laibach je svirao i stare stvari, ali i mnogo pjesama, tj. prerađenih himni sa svog posljednjeg albuma Volk. Nakon nešto više od sat vremena svirke uslijedio je bis, te su Laibach, sa svojim prepoznatljivim dobošaricama Evom i Natašom, napustili stage ispraćeni oduševljenom publikom i odjavnom špicom sa popisom članova, pjesama, autora i zahvalama uz Life is life.

Nakon njih, dok su žongleri sa plamtećim kišobranima zabavljali ljude, na demo stageu pripremao se lokalni bend Breech Denover, polumetal bend s netalentiranim, prenabrijanim pjevačem skromnih mogućnosti i još skromnijeg vokabulara. Nesluhovito i neslušljivo.



Nakon Slovenaca, na glavnu binu stigao je Crnogorac Rambo Amadeus, koji je svoj nastup otvorio uvijek aktualnim hitom Halid Invalid Hari. Njegovo uštimavanje trajalo je skoro pola njegova nastupa i svejedno nije bilo ni blizu Laibachovom rezultatu, ali je Rambo cijelo vrijeme bio vrckast i duhovit. Odsvirao je i otpjevao svima dobro poznate Čobane, vrati se, Prijatelju, Bolje jedno vruće pivo nego četiri ladna, Fukara i raja i mnoge druge i definitvno oduševio sa Demode.
Napustio je stage tek oko 3 h kad je trebao biti i službeno završen petak. Tek tada je stiglo Zabranjeno Pušenje čiji je nastup sat vremena kasnije prekinula racija i inspekcija koja je došla poglobiti sve kampere i svetiti se organizatorima koji su prekasno prijavili festival.

U petak je na festivalu bilo svega 1500 ljudi, ali su zato subotnja imena privukla upola više znatiželjnika.



Nastupe demo bendova sve sam odreda nažalost propustila, ali sam zato stigla taman na početak Vlatko Stefanovski tria u sastavu Vlatko, Gjoko Maksimovski (bas) i Dino Milosavljević (bubnjevi). Veći broj ljudi svojim je reakcijama doprinio ugođaju, atmosfera je bila odlična, Stefanovski fantastičan, Gjoko također, a repertoar svima poznat. Izveli su puno pjesama grupe Leb i Sol: Jovano, jovanke, Kula od karti, Skopje, Čukni vo drvo, Kao kakao, Aber dojde donke i mnoge druge.



Nakon sat vremena pokušali su napustiti pozornicu, ali je publika bila uporna pa su odsvirali još tri pjesme da zadovolje publiku i rasrde labinski demo bend Orange Strips koji su već bili spremni za svoj nastup. S obzirom da su Vlatko i njegov trio produžili svoju minutažu, Orange Strips su polustrpljivo čekali svoj red, ali ga nisu dočekali sve do kraja nastupa Partibrejkersa.




Partibrejkersi su bili tradicionalni, Cane jednostavan i dobro raspoložen. Cupkao je sitnim koračićima po pozornici, friški im se basist dobro snašao, a publika je bila življa od benda. Koncert su otvorili 23 godine starom pjesmom Večeras. Na Kreni prema meni jedna je obožavateljica uletjela na stage i malo popjevala s Canetom.



Na svoju su listu uvrstili tek par pjesama s posljednjeg albuma iz 2002. "Gramzivost i Pohlepa": Žurim, Noćas u gradu te naslovnu pjesmu, ali i jednu od najnovijih pjesama, Lobotomiju, koja čeka smještaj na još neobjavljenom albumu.












Za vrijeme njihova nastupa pružila mi se prilika njuškati po backstageu, pa sam je i iskoristila. Nakratko sam popričala s Mrletom iz Let 3, koji je začudo bio vrlo zainteresiran za razgovor sa mnom.
Kristalno čist, profesionalan i iskren rekao mi je da su festival i organizacija odlični, da je line up klasičan, da Let 3 nova odjevna iznenađenja najvjerojatnije sprema za jesen i da mu je žao što je propustio jučerašnji nastup Laibacha jer uvijek rado posluša bend koji ima novi materijal.



Let 3 su bili izvrsni kao i uvijek. Počeli su svirku oko pola 2, a završili poslije 3. Publika je na njih najbolje reagirala; Profesora Jakova otpjevali su svi skupa a cappella, a letovci su cijeli nastup prštali od energije.

Majke su na stage izašle oko pola 4, a nešto prije toga uhvatila sam i Gorana Bareta i njega malo više udavila.
Za razliku od svih ostalih izvođača koji su se osvježavali vodom, Bare je jedini uz sebe imao crno vino. Ljubazno me njime ponudio i još ljubaznije i nešto sporije razgovarao sa mnom.
Nažalost, nisam ga uslikala dok se razgibavao pred nastup na travnjaku, ali sam to nadoknadila netom prije samog razgovora.

Nekoliko je digresija iskoristio da pripomene kako više nije narkoman, a pričao je o tome kako je oduševljen festivalom i da se nada da će se održati (line up nije znao), kako obožava Istru, presretan je što su se Majke ponovo okupile i na tome zahvaljuje svom menadžeru čijim je radom i više nego zadovoljan.
Pred kraj ove godine Majke odlaze u studio, a Bare za svoje nove tekstove kaže da graniče s poezijom. Na pitanje ima li šanse da uskoro zasviraju i u Križevcima, Bare, iskreno da iskrenije ne može, odgovara da su Majke prilično skupe te da zbog toga nije baš siguran.
Raspričao se i o svojem nekadašnjem uzoru Partibrejkersima, koji su mu postali pomalo monotoni. Cane ga već neko vrijeme nagovara na suradnju, ali Bare baš nije zainteresiran. Smatra da je on puno napredovao, radio na svom pjevanju, a Partibrejkersi su tamo gdje su bili i prije 20-ak godina. Baš kad smo se ležerno upustili u razmjenu mišljenja, njegov ga je menadžer obavijestio da je vrijeme za nastup.


Popeo se na stage na kojem ga je bend već čekao i odlično odradio svoj dio posla pjevajući, okretno se gibajući i pozirajući do nešto krupnijih sati.

Ono što ostaje najupečatljivije nakon završenog 1. Istra Rock Festivala su odlični bendovi, dobar razglas, predivan prostor, stvarno dobra organizacija (izuzev kamperske epizode), minimalne stanke između nastupa, prihvatljiva cijena karte (150 kn za oba dana), ne preskupo piće, fina hrana, ali i premalo ljudi (ali su se zato Labinjani iskazali). Sve u svemu, odličan početak jedne, nadamo se, duge tradicije.