Posljednji superfinalist Karlovačko Rockoffa je Matt Shaft! Saznali smo to nakon odličnog četvrtog finala i napetog glasovanja žirija: zaista se teško bilo odlučiti tko se predstavio u najboljem svjetlu, ne samo žiriju, već i publici. Matt se tako pridružuje bendovima dno., Brain Holidays i Harvo Jay u superfinalu 3. studenog u zagrebačkom Katranu.
Nešto prije 22 sata na pozornicu su izašli Matt Shaft i njegov prateći sastav te je drugo zagrebačko finale moglo početi. Simpatični Matt predstavio je svoj repertoar u pratnji gitarista, basista, bubnjara i klavijaturista, a osim što je pjevao, nekoliko je pjesama popratio violinom i mandolinom. Pjesme studenta Glazbene akademije na tragu su raznih bendova od 90-ih naovamo pa su se mogli čuti utjecaji Weezera, Strokesa, The Fray, Eda Sheerana… Matt očito upija širok raspon glazbe, no pretače ih i spaja u nešto vrlo originalno i nasušno potrebno našoj sceni. Najgrublje rečeno, on stvara pop-rock, ali onaj koji zvuči svjetski i aktualno. Pjesme na engleskom zvuče kompozicijski i aranžerski zanimljivo, no Matt se pomalo muči s naglaskom te je nastupio donekle suzdržano i tremaški. Nadam se da je to bilo zbog natjecateljske prirode ovog festivala te da će njegova suzdržanost nestati s daljnjim nastupima. Jedina pjesma na hrvatskom, 'Budi radostan', nije me oduševila, no nju je Matt otpjevao punim plućima i… zasjao punim sjajem. Čestitke na pobjedi!
Sljedeći na redu su bili Mjuzikl. Njihov izričaj također je 'udisaj svježeg zraka', no na potpuno drukčiji način. Majstorska svirka; bučna, ali nepretenciozna: pjevač i gitarist Luka 'razvalio' je Katran i pokazao kako se rock frontman treba držati i ponašati na pozornici, basist Antonino (također član benda Matta Shafta i najpoznatije lice jučerašnjeg finala) nije nimalo zaostajao, a show je na trenutke krao fantastični bubnjar od kojeg, barem u tehničkom smislu, nisam dugo čuo boljeg u Hrvata. Ono što je ipak najposebnije kod Mjuzikla su njihove teme i tekstovi: osvježenje je čuti refren 'Sudije' van nekog jadnog mračnog kluba u koji nitko ne zalazi, dok je 'Moreno' svakako bila najkomičnija stvar koju smo sinoć mogli čuti. Neil Young ima 'Stupid Girl', a Mjuzikl 'Ti glupa si'… skužili ste, ovaj bend će uzeti bilo koju temu iz svakodnevnog života (tj. iz birca, menze, plaže) i u brutalno iskrenom obliku ju donijeti na pozornicu. Imamo Let 3, imamo Kandžiju, ali imamo i trebamo i Mjuzikl.
Karlovački EoT je punk/metal spin-off benda Manntra, a predvode ga sestra i brat Kolarić. Njihov set bio je u sviračkom smislu najuvjerljiviji sinoć, unatoč također žestokim i kvalitetnim nastupima Mjuzikla i Dosh Lee. Trojka je bila nabrijana od prve do zadnje sekunde i nije ih bilo briga sviraju li u Katranu ili u dvorani pred 5000 ljudi: ovakva bi svirka zadovoljila u bilo kojim uvjetima. Osobno ne preferiram njihov izričaj, no ne mogu im se osporiti srčanost i vjera u to što rade a, kao i u slučaju Matta Shafta i Mjuzikla, i za ovakvu glazbu itekako ima prostora na našoj sceni. Pjesme su im zanimljive i dinamične, a tekstovi većinom socijalne (ističe se 'Nepravda') i aktualne ('Avion') tematike. Svo troje također odlično pjevaju i u tom smislu su 'otpuhali' sve natjecatelje u oba zagrebačka finala. Na kraju sinoćnjih nastupa vjerovao sam kako će pobijediti ili EoT ili Matt Shaft: vjerujem da je karlovačka trojka do zadnje sekunde bila u mislima stručnog žirija.
Posljednji finalist koji nam se sinoć predstavio je bend Dosh Lee. Uz prošlotjedne finaliste Mel Camino najiskusniji su sastav na ovogodišnjem natjecanju i to se itekako vidjelo i čulo. Dečki žare i pale svojim funk-groove-punk-metalom, predvođeni sjajnim gitaristom i živahnim pjevačem/frontmanom. Usvirani su do kraja (ili onog što se rimuje s 'kraja') i gušt za slušati pa i razbacati se, što je dio publike i činio. Pjesme su im također svakodnevno-socijalne tematike s dozom humora, iako ne toliko izraženim kao kod Mjuzikla. Pozitivno su me iznenadile 'Zgrada' i 'Gradska vožnja', koja se jako svidjela i voditeljici festivala.
Drugo zagrebačko finale je, dakle, iza nas, a s nestrpljenjem očekujemo superfinale za dva tjedna. Vratio bih se još nakratko na dva zagrebačka finala s zaključkom da sam u svirkama ipak više uživao u ovom drugom, no na prvom je atmosfera bila mrvicu bolja. Uz to, treba pohvaliti i odličan zvuk zbog kojeg je kvaliteta bendova zaista došla do izražaja. Siguran sam da je žiri izabrao 'kremu' domaće neafirmirane rock i alternativne scene i da će superfinale biti svirački i organizacijski spektakl. Vidimo se 3. studenog u Katranu!