Najeklektičniji mladi zagrebački bend održao je sinoć u KSET-u veličanstvenu promociju svog albuma prvijenca. Iako bend ne pratim dugo, možda se radilo i o najboljem koncertu njihove karijere – ne znam kako bi trebao izgledati još bolji nastup od jučerašnjeg.
Osmerac Porto Morta suvereno je odveslao kroz gotovo sat i pol materijala kojeg smo posljednja dva mjeseca imali prilike slušati putem Bandcampa, a odnedavno i na CD-u.
Nakon godina formiranja grupe te prolaska kroz brojne žanrovske i prezentacijske promjene, Porto Morto je konačno zablistao u punom sjaju. Album ‘Porto Morto’ je iznenadio mnoge s novim aranžmanima pjesama koje je publika već imala prilike ranije čuti, a u KSET-u su ti aranžmani dodatno dorađeni te su pjesme zvučale još moćnije i nepredvidljivije nego na albumu. Ovaj sastav je jedan od rijetkih kojeg je nemoguće staviti u ladicu, a to me podsjeća na situaciju s Bowiejevim albumom ‘Heroes’, kojeg se nakon 40 godina još uvijek stavlja u dubioznu kategoriju ‘progresivni rock’ jer mediji i javnost ne znaju što bi s njim. Tek malo manje konfuzije izazvao je ‘Porto Morto’ po objavi među novinarima raznih glazbenih i drugih portala. Oni koji su došli na koncert s namjerom da ih još malo bolje skuže, otišli su svojim kućama s velikim upitnicima iznad glave jer im je Porto Morto poslužio ručak s bezbroj varijacija glazbene gastronomije.
Promocije prvih albuma lokalnih bendova uvijek su nešto posebno te postoji neka vrlo pozitivna aura među publikom i na pozornici na takvim večerima. No, kod ovog se događaja ta vibra praktički osjetila već na Facebook eventu u danima uoči koncerta, za što su podjednako zaslužni KSET-ovci i sam bend s duhovitim najavama promocije. Sam koncert je zapravo bio kulminacija svega pozitivnog što se događalo s bendom i oko benda svih ovih godina, a jasno je da su u posljednje vrijeme u velikom zaletu. Dvjestotinjak ljudi je ugodno ispunilo prostor i glasno podržavalo bend tijekom cijelog nastupa, a Porto Morto su odgovorili kreativnim i razigranim nastupom kojim nitko od prisutnih nije ostao razočaran. Čuli smo čitav album, a ‘Ručak u podne’ čak dvaput: prvi put bliže standarnoj izvedbi, a drugi put na bisu za kraj koncerta u drukčijem aranžmanu. Upravo je ta pjesma dokazala veliko glazbeno umijeće benda, ali i sposobnost opuštenog igranja vlastitim materijalom na svoj užitak i užitak publike.
Pri recenziranju albuma sam pokušao nabrojiti što sam sve čuo u pjesmama Porto Morta, no sad sam praktički ostao razoružan. Ako nešto i nisu odsvirali na albumu, odsvirali su sada; od drum’n’bassa ‘Nitko nikad ne ide sza mnom’ do free jazza na nekoliko stvari koje su znatno produljili u odnosu na studijske verzije. Maloprije spomenuta pjesma je, po meni, bila vrhunac koncerta, no ne mogu reći da je ijedna pjesma jučer ostala bez prikladnog tretmana. Jedino je nježni i melankolični ‘Zrak’ na početku bisa malo spustio raspoloženje, no i to je trajalo samo dok nismo počeli dizati ‘ruke u zrak’.
Porto Morto, koliko god dobri bili album i promocija, tek sada imaju pred sobom ispit kojeg je najteže položiti. Čeka se što veća, ljepša i uspješnija turneja te, nadam se, skorašnji novi album koji bi bio barem u rangu s prvime. S obzirom na to kako su krenuli, ne sumnjam da će 2017. zaista biti godina Porto Morta.