Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Kries Vintage 12 2016 5Ušavši u Vintage industrial bar odmah sam osjetila tinjajuću energiju kojom je "world music" zagrijavao teren za "domaćine". Malo iza 20:30 otvorila su se vrata ka stageu; no ne samo njemu već i ka čarobnom mističnom svijetu kojem smo se polako približavali iščekujući početak glazbene gozbe. Oko 22h je krijes zapaljen i na binu su stupila sedmorica neočobana u prepoznatljivoj tradicijskoj odjeći s energijom glazbenih revolucionarnih ratnika.

Pjesma "Kolende" potaknula je prva njihanja i prvi ples, probudivši u publici iskonsku divljinu, potrebu za pokretom i izrazom. Započet je još jedan trip koji cijelu masu odnosi u neku tajnovitu sumu, gdje slušamo Pana, te plešemo sa satirima i nimfama. Praznimo umove, hranimo dušu i osluškujemo srce.
Uživajući u tradicijskim napjevima, nastavljali smo ples uz "Ivo sadi bora zelenog", "Skoči kolo", "Lepi Juro kries nalaže"... Najava "Pisan jelen" je imala plemenitu uvertiru. Predvodnik glazbenog stada, Mojmir Novaković je rekao dvije, tri o novom, dugo očekivanom albumu koji je izašao, te naglasio da novci od prodaje idu za pomoć izbjeglicama, u humanitarne svrhe.
Lijepa šarena i vesela gomilica popratila je glasnim ovacijama svaku čarobnu sonatu Kriesa. Noge su same od sebe cupkale, tijelo poskakivalo, srce se veselilo, sve - plesalo.
Kries Vintage 12 2016 2Orkestar koji ova sedmorica glazbenika čine bio je audiovizualno bogat kao i uvijek, zadovoljivši mnoga naša čula. Svaki od njih je predvodnik neke druge dimenzije, razotkrivač nekog drugog otajstva. Sraz boja njihovih melodija, dinamike, taktova je u svakoj pjesmi stvorio jednu fontanu emocija i senzacija koje su prskale na publiku i hranile ih. Interakcija je bila prisutna kao i uvijek. Osjećaj bratstva i zadruge, kola; bez početka i bez kraja. Vječni ritam, ritam srca, ritam života.
Doduše, bilo je i nekoliko falingi-vokalno, glazbeno, sinergijski; kao da je nedostajalo kompatibilnosti u nekim trenucima, a i o ozvučenju bi se dalo. No, ipak to sve nadoknađuje i premošćuje sam pogled na Mojmira, koji cijelim bićem pjeva, kao da izriče drevnu molitvu za cijelo čovječanstvo. Iz svoje srži, ogoljeno. I u tome mu svaka stanica uživa. Tu onda nema mjesta mislima i kritici, iskustvo koje je dobiveno je iznad toga. Osjećaš samo zahvalnost radi prisustva i upijanja te čiste čarolije.
Nakon dva sata divne svirke, Zumbom smo zaokružili kolo i lagano se iz stanja transa vraćali u realnost. No nekako je sve bilo ljepše, toplije, poznatije. Prekrasno je osjetiti tu međusobnu simbiozu u prostoru, srastanje kroz glazbu i namjeru. Svi smo bili željni i žedni ovakvog iskustva koje je sveprožimajuće, koje nas opušta i obnavlja i vraća nama samima i našoj prirodi. Glorious cheers for that!