Robert Plant, frontmen čudovišno velikog rock benda Led Zeppelin, sinoć je posjetio Pulsku arenu, posljednju stanicu njegove europske turneje na kojoj i dalje promovira svoj studijski uradak „lullaby and… The Ceaseless Roar".

Jedan od zvijezda glazbene A liste, čiji se zenit karijere desio sedamdesetih godina prošlog stoljeća u gore spomenutim Zeppelinima, do dan danas samostalno izdaje albume, posljednjih par godina s izvrsnim „Sensational Space Shifters“ koji su ga pratili i na ovom nastupu. Ovakvi koncerti redovito odgovaraju na pitanje tko je dobro ili loše ostario u glazbenoj industriji, a ono što je Robert sinoć pokazao daje dvosmislene odgovore. No krenimo redom.

U 20 sati, točno kako je i najavljivano, na scenu je stupila domaća snaga Lovely Quinces. Naveliko poznato ime domaće nezavisne scene, kantautorski projekt splićanke Dunje Ercegović već nekoliko godina putuje po svim bitnijim binama u regiji, te polako ali sigurno gradi status koji bi joj mogao zagarantirati respektabilnu glazbenu karijeru. I ovim nastupom je pokazala sviračku kvalitetu i vokalne sposobnosti, a upravo onaj faktor x, stidljivi šarm i naposljetku samouvjerenost u ono što radi joj donosi poene kod prisutnih. Tako je uglavnom sredovječna publika koja vjerojatno ne poznaje njen rad u velikom broju uz pljesak ispratila njenu polusatnu svirku.

Nakon pola sata stanke uz blues uspješnice na razglasu, kreće Pulp Fiction glazbena tema, potpuno neshvatljiv odabir intro skladbe, na scenu se penju Space Shiftersi zajedno s zvijezdom večeri te započinju svoj prekratak nastup. Solidno ozvučenje je možda malo pretiho prenosilo događanja s bine, ali ruku na srce, sami tehnički i produkcijski aspekt showa bio je na razini. Imena ovakvog kalibra ne dopuštaju si propuste na ovom polju, ali svakako si dopuštaju propuste na nekim drugim. Na samom početku dvije skladbe s novog albuma, mlak start ali solidno opipavanje terena za kasniji rasplet. Space Shiftersi su uigrana petorka stare škole. Dominantna ritam sekcija i blueserske gitare držali su svirku na razini koja opravdava cijene karata, no materijal novog albuma pokazuje kako je Plant prosječno ostario. Voljan eksperimentirati s worldbeat utjecajima daje naznake da još uvijek nije kreativno presušio, no neminovno je pomalo razočaravjuće gledati frontmena jednog od najvećih rock velikana ikada u pomalo generičnom rock aranžmanu. Svijetla točka novog materijala je svakako „Little Maggie“ koja je u live varijanti zvuči izuzetno elektro i svježe.

Dodatni problem koji se provlačio kroz svirku je činjenica da je Plant u jedva devedeset minuta svirke htio nagruvati apsolutno sve, od worldbeata do Led Zeppelin hitova, što je na kraju rezultiralo čušpajzom nekoherentnih prijelaza pjesama. Očekivani delirij nastao je za vrijeme sviranja Led Zeppelin materijala, kojeg je bilo neočekivano puno, čime je Plant pokazao kako je svjesan da novi materijal nema što tražiti pokraj starog. Vrhunac koncerta uz „Babe I'm Gonna Leave You“ možda je i jedini trenutak čitave večeri kada je starinskih duh rock'n'rolla protutnjao uz Arenu, jer, barem po mojem skromnom mišljenju, ostali Led Zeppelin materijal na koncertu nije bio nešto pretjerano moćan i upečatljiv. Čak ni „Whole Lotta Love“ uprskan u nekakvu medley formu nije bio ništa posebno.

Samo 90 minuta svirke (u koji je nagurao dva bisa) ostavilo je gorak okus u ustima, koji se samo relativno isprao nakon prospavane noći. Da, istina je kako smo sinoć gledali odličan koncert. Istina je i to da je Plant okupio vrhunske svirače iza sebe. Produkcija je bila na razini, svirka točna i uigrana. No ipak je nešto falilo. Robert Plant može i mora pružiti više od ovoga kako bi opravdao svoj status i ime. Jer inače čemu uopće svirati, svoj radni staž je davno ispunio a mirovina je odlična. Prava šteta što report moram završiti s rečenicom da je koncert bio... odrađen.

Zahvaljujemo SviKoncerti.eu na organiziranom prijevozu.

Setlista

Intro - Pumpkin and Honey Bunny - Miserlou Dick Dale (Pulp Fiction Theme)
Poor Howard
Turn It Up
What Is and What Should Never Be
Spoonful (Willie Dixon cover)
Rainbow
Black Dog
Little Maggie ([traditional] cover)
Babe, I'm Gonna Leave You (Joan Baez cover)
The Lemon Song
Fixin' to Die (Bukka White cover)
Whole Lotta Love / You Can't Judge a Book by It's Cover

BIS
Rock and Roll

BIS 2
Going to California