Klub Močvara po treći je puta unutar četiri godine ugostio irske post-rokere God is an Astronaut, koji su nas sinoć još jednom poveli na svemirsko putovanje kroz njihovu čarobnu atmosferičnu glazbu. Iznimno mi je žao što nisam prisustvovao njihovim dvama prethodnim koncertima: 2012. još nisam ni znao za njih, a dvije godine kasnije sam bio spriječen u dolasku. No, ovoga puta nije bilo opravdanja; moralo se vidjeti i čuti sastav koji figurira kao ponajbolji unutar svog žanra te koji ima vojsku fanova od SAD-a, preko Europe i Rusije pa sve do Kine.
Irski četverac u sastavu braća Kinsella, Jamie Dean i bubnjar Lloyd Hanney (koji nije svirao na turnejama benda posljednjih pet godina) došao je promovirati prošlogodišnji, sedmi po redu album ‘Helios/Erebus’. Mračniji i monumentalniji od svojih prethodnika, album je svojom kvalitetom i svojim izričajem zasigurno privukao mnoge da dođu po drugi ili čak treći puta na nastup GIAA. Upravo su pjesme s tog albuma, poput ‘Vetus Memoria’, ‘Agneya’ i ‘Helios/Erebus’, sinoć zvučale najrazrađenije i najveličanstvenije te je i bend u njima najviše uživao svirajući ih. Lagani, atmosferični intro na klavijaturama, popraćen decentnim light showom, zatim odrješita, ali melodična ritam-sekcija te naposljetku krešendo s gitarama – čuli smo ono što bendovi poput God is an Astronaut najbolje rade. U močvarnom jednoipolsatnom nastupu to je dovedeno gotovo do savršenstva te smo se mogli prepustiti i, zibajući se, neki u laganijem, neki u žešćem ritmu, uživati u audiovizualnoj transcedenciji koju su nam priuštili dečki iz benda.
Čini mi se kako su i u pogledu set-liste ispunjena očekivanja sviju: osim najboljih pjesama s aktualnog albuma, odsvirani su favoriti ‘Echoes’, ‘Fragile’, ‘Red Moon Lagoon’ i ‘Suicide By Star’, a posebnu težinu imala je izvedba ‘Forever Lost’ s kultnog ‘All Is Violent, All Is Bright’, koja je posvećena žrtvama nedavnog suludog čina u Nici. Kao što je čelična volja čovjeka za životom jača od ikojeg ubilačkog nagona i stravičnih događaja, tako je i glazba sinoć nadvladala provokaciju pojedinca koji možda i jedini među publikom nije došao u Močvaru s namjerom uživanja u onome što živa glazba nudi. Kad smo već kod publike, ona od mene dobiva najviše ocjene jer se vidjelo da nije došla pokazivati se i razgovarati, već biti tu zbog glazbe, što je i bend u nedavnom intervjuu rekao da ih jedino zanima.
God is an Astronaut su sinoć odradili vrlo dobar, gotovo sjajan koncert. Ne samo zbog odabira pjesama i njihove tehnički odlične izvedbe: dečki su nevjerojatno prizemljeni unatoč svojem sve višem statusu u svijetu glazbe, na pozornici se odlično zabavljaju, a spremno su i nenametljivo održavali komunikaciju s publikom, što je posebno bitno za instrumentalni sastav. Kao da sve to nije dovoljno, nakon nastupa su se spremno fotografirali s fanovima te potpisivali ploče; drugim riječima, našli su minutu za svakog zainteresiranog, iako ih je čekalo dugotrajno otpetljavanje i rastavljanje silne opreme. Upravo zato su GIAA velik bend i stoga se već možemo veseliti njihovom idućem, nadamo se, još boljem hrvatskom nastupu.
