Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Muzički salon Studentskog centra u Zagrebu dobio je odlično pojačanje u novom gigmakeru Bradi, čovjeku koji nas je godinama uveseljavao organizacijom koncerata u KSETu. Kada Bradi dodate Igora Banjanina, vlasnika izdavačkog carstva Dirty Old Empire i osnivača najjačeg festivala u Hrvatskoj - Dirty Old Festa, sigurno je samo da vas očekuje nešto posebno. Ovoga puta, u Zagreb su uspjeli dovući Obrint Pas, odličan španjolski ska/reggae/punk bend iz Valencie koji se zadnjim live DVD izdanjem "En Moviment" probio među top 20 najprodavanijih albuma u Španjolskoj.

Iako je bila srijeda, dvorana PAUK na Savi bila je odlično ispunjena, što je bilo i za očekivati s obzirom na bendove koji su najavljeni. Kao prvi bend večeri nastupili su miljenici svoje domaće zagrebačke publike - Antenat. I kao što to obično biva kod njih, rasplesali su tada još živahno i energično mnošto što se skupilo u dvorani. I ovoga puta, naglasak je ponajviše bio na novim pjesmama koje zvuče odlično, u njihovom stilu. Kod Antenata je barem jedno sigurno, nikada neće zakazati što se kvalitete svirke i pravljenja atmosfere na koncertima tiče.

Nakon Antenata, na red je došla Dubioza Kolektiv, bosanska hip hop/reggae atrakcija. Dubioza je svoj dio odradila vrlo žestoko i nabrijano, odsviravši sve ponajbolje pjesme poput Marijuane, a ovoga su puta odsvirali čak i pjesmu Dosta, himnu istoimenog aktivističkog pokreta građana Bosne i Hercegovine. Na toj pjesmi inače gostuje i Frenkie kojega nažalost nije bilo, pa je njegov dio teksta odradio Almir Hasanbegović, vokal Dubioze uglavnom zadužen za repanje. Bosanski etno elementi, elektronski uleti, distorzirane gitare izmiješane sa laganim reggae ritmovima, dva muška i jedan ženski vokal, sve to čini Dubiozu Kolektiv unikatnim bendom na ovim prostorima. Definitivno zaslužuju veću pažnju i marketinšku probojnost u hrvatskim mainstream glazbenim vodama, njihov zvuk je savršen za velike prostore i festivale pa su i u relativno velikom Pauku zvučali odlično. Jedina zamjerka mogla bi eventualno ići u smjeru njihovog predugog nastupa jer se ipak čekao zadnji i glavni bend večeri.

Obrint Pas su za mene definitivno bile zvijezde večeri, a uvodna stvar kojom su otvorili koncert bila je Esperant, fantastična pjesma i jedan od najvećih hitova benda. A onog trena kad sam čuo uživo dolcainu, taj fantastičan španjolski tradicionalni instrument kojeg je Obrint uveo u bend, više nije bilo dvojbe kako će zvučati do kraja koncerta. Naime, preslušavajući Obrinte kod kuće, često postanu dosadni i monotoni, čemu je jedan od uzroka vjerojatno i nedokučivost teksta koji je na španjolskom. Međutim, njihov nastup uživo drugačija je priča. Mnogo brži, mnogo više zborskog pjevanja bekvokala, luda brass sekcija koja skače u pozadini dok ne svira, DJ sa scratch uletima, jednostavno morate zaplesati niti ne razmišljajući što brbljaju ovi gore na pozornici. Oko vas masa ljudi pleše, skače, vrišti i jednostavno se prepustite ritmovima, pa gdje završite, završite. Ja sam završio razgovarajući sa Dimitrijem, članom odličnog i vrlo poznatog makedonskog ska jazz benda Superhiksi. Razmijenjeni su i mailovi, pa tko zna što će Klub kulture pružiti u dogledno vrijeme.

No, šteta što su Antenat i Dubioza svirali po par pjesama previše pa se većina publike već dobrano umorila do dolaska Španjolaca, a i pri kraju koncerta dvorana je već bila poluprazna. I kad je već koncert završio, a pola PAUKa se ispraznilo, Obrint Pas uzeo je instrumente u ruke, sišao sa pozornice i započeo unplugged veselicu na sredini podija okružen fanovima. Redala se pjesma za pjesmom i obrade poput Belle Ciao i Bandiere Rosse koje su napravile fantastičnu atmosferu, ruke u zraku te zborno pjevanje publike koju je bend natjerao da sjedne na pod, te na prijelazu skoči i počne plesati. Ništa posebno efektno na prvi pogled, ali to morate doživjeti da bi osjetili tu vibru i energiju koju su Španjolci proizveli.

Bilo je dva iza ponoći, koncert je završio, a masa umornih studenata/ica počela se gubiti u mraku Studentskog doma na Savi. Još jedan dokaz kako je PAUK jedan od najboljih koncertnih prostora u Zagrebu. U središtu alternativnog studentskog centra, veličine dovoljne da napuni točno onoliko ljudi koliko treba da ne izgleda prazno, ali sa jednom manom - odvojenošću bendova od publike štangom i redarima u izmišljenom međuprostoru. Da nema tog međuprostora, nagledali bi se stejdž dajvanja, pojedinaca na rukama publike, a i sama vizualna slika izgleda bolje kada je kontakt benda i publike vrlo prisan. Vjerojatno je i to razlog zašto su Obrintovci par puta za vrijeme nastupa pohvalili ekipu iz Kutine i njihov prostor Baraku gdje su svirali par dana ranije.

Križevci mogu plakati....