Konačno, očekivano i zasluženo Split je dobio „malo“ mjesto za velike glazbene provode. Upornost vlasnika rezultirala je nezaobilaznim meeting pointom, klubom koji sve više postaje „obiteljsko“ okupljalište ljudi koji znaju da će im skoro svaka glazbena večer ponuditi nedvojbeni užitak za uši i grla. Klub se zove „Ovčice“, smješten je svega 5-6 metara od mora što mu daje dodatnu specifičnost. A započeti niz glazbenika koji su nam do sada pružili puno ugodnih trenutaka (Brodarić trio, Zdenka Kovačiček, Čuvari svirala, DalMotion jazz quintet, Giuliano, Wovoka, Otprilike ovako….) nastavili su nadahnutom svirkom Francesco & Southern Cooking.
Osnovani su 1991. godine u Amsterdamu na inicijativu Francesca Ljubice i Jana Nijhouta. Nastupali su na daskama amsterdamskog kluba Paradise, svirali su kao predgrupa legendi blues scene John Mayallu. Godine 1992 bendu se pridružuje sadašnji basist Ante Andjelić. Nastupaju diljem Europe,a od nastupa vrijedi spomenuti još i svirku (doduše kao predgrupa) sa američkim slide gitaristom Sonny Landrethom, zatim otvarajući nastup poznatom britanskom pjevaču moćnog glasa Chrisa Farlowa (jedno vrijeme bio je vokal u grupi Colloseum). Godine 1996 bendu dobiva novog člana, bubnjara Duju Dorića, a kasnije im se pridružuje i Nik Sorić (ujedno i poznati fotograf koncerata, mode, poznatih faca - aktivan na talijanskoj glazbenoj sceni). Nastupi u inozemstvu se i dalje uspješno redaju, kao i suradnja sa mnoštvom domaćih i stranih glazbenika: Zdenka Kovačiček, Tomislav Goluban, Jadran Dučić – Čićo (Black Coffee), Siniša Banović (Let 3), Goran Kandić (EKV), Mike Kanon, Jimmy Griego, Rory Cambell….
Njihova glazba predstavlja svojevrsan složenac bluesa, country folka, crossover-fusiona, rocka, americane...,a njihova komparativna prednost ogleda se u činjenici koja se zove improvizacija, tako da njihovi koncerti nikada nisu isti, što naravno ovisi o njihovom raspoloženju, publici i milion drugih malih razloga. Obzirom da u nastupima osim autorskog materijala ima i obrada, puko prepisivanje od korica do korica bilo bi prilično besmisleno, pa tako nikad unaprijed dogovorena svirka tim obradama daje skroz novi život , zanimljivost, te na kraju i zaslužene ovacije njihove vjerne publike.
Iskreno priznajem da ih prije nisam slušao, a na osnovu usmene predaje nametnuto mi je uvjerenje kako će to biti dobra večer. I bila je to zaista ugodna vožnja u kojoj su bila zastupljena neka od najpoznatijih imena svjetske rock scene: Robert Zimmerman sa svojom „Like A Rolling Stone“, najbolji irski gitarist Rory Galagher i „Back To My Hometown“, ponajbolji obojani gitarist Jimy Hendrix sa svojom „All Along The Watchtower“, pa onda puno američke glazbe – Doors i „Soul Kitchen“, Lynard Skynard sa „“Free Bird“ i njihovom najpoznatijom „Sweet Home Alabama“, Allman Brothers Band sa „Hot Lanta“ i „Stetesboro Blues“.
Malo country – folk -rock Steve Earla čuli smo u njegovoj „“Cooperhead Road“, kao i Steve Winwodovu „Can't Find My Way Home“.
Autorski materijal zastupljen je kroz „Mean Old Frisco“, Higway Of Love“ i „Lady Godiva“.
Svirka je bila čvrsta, uigrana, nepredvidljiva u već spomenutim improvizacijama u kojima su dominirale zanimljive i ugodne igre dvaju gitara, što baš i nije čest slučaj (sjetimo se legendarnih dvojaca:Page - Beck (Yarbirds), Turner – Powell (Wishbone Ash). Nemam namjeru uspoređivati Francesca i Nika s navedenima, no ono što su nam odsvirali itekako je dizalo adrenalin. Francesco se osim slide gitare uhvatio i mandoline, pa su dueli s drugom gitarom imali vrlo uvjerljiv zvuk. Ante Andjelić je konstantno „orao“ ponekad zaista duboke brazde sa svojim basom, jer moje je mišljenje ako ne osjetiš vibracije basa u prsima, onda nema dobrog koncerta. Ukupnu zvučnu sliku je konstantno pod kontrolom držao Duje Dorić svojim bubnjanjem, koje se nekima činilo pomalo prenaglašenim u odnosu na druge instrumente – no i tu vrijedi nepisano pravilo da zvuk bas bubnja mora odzvanjati poput ispaljene petarde, i to ne one dječje.
Obzirom na činjenicu kako pojedini članovi benda žive i rade u različitim dijelovima Europe (Nizozemska, Italija) ponovni susret s njima morati će pričekati do ljeta naredne godine, kada se nadamo još jednom uzbudljivom, kvalitetnom i na momente zaista vrhunskom koncertu, kao što je bio ovaj.
I na samom kraju : malo je naših glazbenika , ali zato puno znaju i vrijede.
