Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Tamara ObrovacSinoć je vrhunskim koncertom svjetski prepoznate i osebujne umjetnice, skladateljice, kantautorice, flautistice i pjevačice Tamare Obrovac, nakon kojeg je slijedio prigodni domjenak te druženje sa sjajnim Transhistria Ensemble – om, završio 25. Jazz.hr festival.

Tamara Obrovac i njen Transhistria Ensemble su u dobro popunjenoj Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog svojom spontanošću, duhovitošću, improvizacijom, a prije svega vrhunskom svirkom publici priuštili sjajan završetak još jednog izdanja Jazz.hr Festivala.

Imali smo prilike čuti izvedbe s novog albuma „Canto amoroso“ koji je sinoć premijerno prodavan u predvorju Dvorane. Album je snimljen u studiu ArteSuono u Udinama, jednom od najjačih europskih jazz studija, koji radi za neke od najuglednijih jazz izdavačkih kuća poput ECM-a i ACT-a.

Nešto iza 20:00 h u maniri jazz dive na pozornicu je ušetala nasmiješena Tamara, u dugoj crvenoj haljini. U ruke je uzela flautu i koncert je započeo. Već nakon prvih taktova njeno čitavo tijelo postalo je instrument. Prva skladba, posvećena talijanskom piscu Fulviu Tomizzi, rodom iz Istre, znakovitog naziva „Tomizziana“ dočarala je „bol za domom“.

Već nakon prve skladbe predstavila je svoj sjajan Transhistria Ensemble, Uroša Rakovca na gitari, zanimljivog Fausta Beccalossia na harmonici, Žigu Goloba na kontarbasu i Krunoslava Levačića na bubnjevima. Koncert je nastavio s dramatičnom, ljubavnom i prekrasnom „Bez tebe“.

Osim glazbenog doživljaja, ono što je sinoć zaista bilo posebno je to što smo imali prilike čuti bogatstvo različitih istarskih dijalekata, koji obilježavaju novi Tamarin album, izdvajajući ga i čineći unikatnim glazbenim izričajem. „Se me ra morta privari“, skladba na žejanskom i vlaškom dijalektu, tzv. Isrorum, bila je zasluženo popraćena dugim pljeskom. Sjajnu izvedbu obilježila je nevjerojatna snaga njenog vokala, suptilne promjene tonaliteta, improvizacija i spontanost.

Večer se nastavila uz skladbu koju je Tamara posvetila ocu i baki, „Kažeta“ , a govori o dječaku kojeg bi majka posjela na krov kažete dok bi čuvali ovce, s kojeg je „vidio zoru i sve boje svita“ te zato postao slikarom. Inače, njen otac, Ivan Obrovac, koji joj je kako kaže „dopustio da se bavi muzikom“ je i ponosni autor gotovo svih izdanja njenih naslovnica albuma.

Uslijedila je „IstrArmenia“, zanimljiva skladba na aramejskom i istarskom jeziku te napokon, prelijepa, pjesma istog naziva kao i album, „Canto amoroso“.
Svoju virtuoznost i izražajnost pokazao je Fausto Beccalossi na skladbi „Tango“, a nježni dugi uvod Uroša Rakovca na gitari otvorio je, meni jednu od najdražih s albuma, „Carisa“.

Kao posljednju su nam zasvirali „Farabuti“, veselu i duhovitu skladbu posvećenu istarskim bandama, Verodežima i Parokelima koja je i vokalno interesantna radi Tamarinog prelaska u blues i rock. Njene igre tijelom i vokalom bile su prava mala predstava kojoj se pridružio čitav ansambl.

Tako sjajan koncert nije mogao proći bez bisa, čime su Tamara Obrovac i njen Transhistria Ensemle odsvirali sve skladbe s albuma „Canto amoroso“. Za kraj smo čuli pjesmu prekrasnih stihova, „Sama“, koja je oduševljenu publiku, nakon gotovo dva sata glazbenog užitka, ispratila kući.