U sklopu još jednog Žedno Uho festivala jučer je u zagrebačkoj Močvari zasvirao And I So Watch You From Afar, četveročlani post-rock sastav iz Belfasta. Iza sebe brojeći 3 odlična studijska albuma, ovom prilikom domaćoj publici predstavili su svoje najnovije ostvarenje Heirs.
Bilježeći ovo kao još jedan u nizu post-rock poslastica koju smo imali prilike čuti u Močvari, možemo reći kako je i ovaj put sve prisutne dočekalo pravo iznenađenje. Pratnju na svirci su im pružili Mylets te Ha Den Bra, koji su sasvim solidnom svirkom pred slabije zainteresiranom publikom pripremili put za post-rock avanturu koja se brižno spremala.
Dolaskom And So I Watch You From Afar na pozornicu svirka odmah kreće žestoko uz "Run Home". Već je ovdje vidljiva i očita kvaliteta njihovog zvuka, koji uz poneke tehničke probleme, od samog početka večeri ostaje u najmanju ruku sasvim impresivan. U sličnom ritmu nastavljaju dalje s "Wasps", uz odlično raspoloženje benda te još pomalo ukočenu publiku. No, i to se uskoro mijenja uskoro, uz silazak Fiersa među publiku na "Beautiful Universe Master Champion" te sviranje dionice od tamo, time dajući neki dodatan poticaj već tada lagano zagrijanoj atmosferi. Uz osmijeh te kratko obraćanje publici nastavlju sasvim imersivno uz žestoku "7 Billon People" te "Search Party Animal" dok reakcije publike bivaju proporcionalne blizini pozornice.
Već uz sada u potpunosti formiranu atmosferu večer se bližila svojem vrhuncu uz gostovanje Mylets na "These Secert Kings" te laganu "Tryer, You" praćene ogromnim ovacijama od publike. Zavidnim tempom onaj standardni dio večeri bliže kraju s prigodnom "Don’t Waste Time". Povratak na bis obilježila je popularna "Eunola" uz već sada pomalo ekstazičnu publiku, a u stopu su je pratile "Set Guitars To Kill" te "Big Thinks Do Remarkable". Uz snažan utisak te uz pomalo sjetan ugođaj oproštaj od publike došao je uz "The Voiceless".
Zaključno možemo reći kako je duga linija kvalitetnih post-rock svirki u Močvari ovim koncertom još dodatno obogaćena. U svojoj srži sasvim imeresivni te otvoreni, publici su pružili jedno putovanje kroz sfere post-rocka začinjen njihovim vlastitim jedinstvenim štihom koji na kraju večeri zasigurno nikoga nije ostavio ravnodušnim. 
Dok je bend sasvim laskavo u jednom trenutku koncerta publici pridao titulu jednih od najboljih za koju su imali priliku svirati, istina je ipak nešto drugačija. Malo bi bilo reći kako su oni ti koju su ostavili pravi dojam, time više svojim pozitivnim te vedrim stavom izazvali određenu nostalgiju prisutnih vezano uz ponovan povratak na ove prostore.
