Uloga predgrupe bila je prvotno namijenjena zagrebačkom bendu Soul Power koji svira obrade Rage Against The Machinea, no u 15 sati na dan koncerta stiže vijest kako je bubnjar u teškom gripoznom stanju te kako moraju otkazati svirku. Par telefonskih poziva, pomoć ekipe iz Soul Powera i ubrzo je pronađeno alternativno rješenje – zagrebački hardcore punk bend Breaking The Fourth Wall. Bend je to koji se prije zvao Nervousstand i svirao melodični punk rock, ali danas je to nešto sasvim drugačije, stoga je i promjena imena došla sa promjenom sviranja.
Onog trenutka kad su se Breaking The Fourth Wall popeli na pozornicu, klub je bio solidno ispunjen, vrijeme na satu pokazivalo je 22:30h i sve je bilo spremno za početak. Već prvom pjesmom dali su do znanja kako zvuče danas i kojim smjerom se bend razvija – mnogo žešće i agresivnije, sa puno više snage u gitarama i energičnim bubnjem. Lagano metalizirane gitare i screamo uleti na backvokalu po uzoru na Strung Out i Rise Against definitivno su pun pogodak za bend. Zvuče mnogo bolje nego što su zvučali kao Nervousstand, barem prema mojim osobnim preferencijama. Na trenutke su me podsjećali na Debelog precjednika i njihov zvuk sa Through the eyes of the innocent albuma, što je definitivno odlična stvar za bend koji Precjednike ističe kao jedan od svojih najvećih uzora.
Jedina zamjerka išla bi u smjeru vokala koji bi još trebao poraditi na pjesmama, tj. tekstovima i samoj izvedbi. S druge strane, tek se čeka objavljivanje njihovog prvog LPa, stoga bi možda valjalo pričekati još par tjedana do izlaska, pa poslušati i naučiti tekstove te prosuditi na sljedećoj svirci. Dečkima još jednom zahvala što su uletjeli u zadnji čas, odlično odsvirali i predstavili se publici sa svojim novim odličnim izdanjem.
Sada je na redu bio Smederevska Palanka reprezent, najpoznatiji turistički izvozni proizvod tog grada, Six Pack. Lagano naštimavanje na pozornici dovelo je do laganog komešanja među publikom, klub je već bio fino popunjen, prvi redovi zauzeti i moglo je krenuti. A početak je bio furiozan, u njihovom stilu. Oduvijek su bili poznati po fantastičnim live nastupima i atmosferi koju rade na koncertima. Niti Križevci nisu bili pošteđeni takve atmosfere, pogo od početka do kraja nastupa izdržali su samo pravi atlete, punkeri na duploj dozi kofeina i žene čiji su hormoni radili punom parom.
Ispričavam se, ali ne sjećam se liste pjesama, ali svi bitniji hitovi su odsvirani. Fabrička greška, Crveni makovi, Olovke izlomljenog srca… pjesme koje su podignule tenzije do maksimalnog opterećenja. Par obrada Ramonesa (I wanna be sedated, Sheena is a punk rocker), u njihovom slučaju neizostavnog Bajage te još ponekih pjesmama također je dio njihovog standardnog repertoara, pa su mnogi mogli uživati i u tim obradama. Komunikacija sa publikom svodila se na dernjavu ekipe: hoćemo ovu pjesmu, onu pjesmu. Bend je pomalo držao distancu te se držao nekog svog reda, pa nije bilo nekih većih odstupanja i uslišavanja želja.
Iznimno susretljvi redari pred stageom dopustili su fanovima da odigraju par partija popularne punk igre zvane stage diving – osim par modrica i ponekog skoka u prazno, većih žrtava nije bilo. Six Pack je napravio odličan show, circa sat i pol svirke u mnogo bržem ritmu nego što se može čuti na njihovim studijskim albumima nikog nije moglo ostaviti ravnodušnim, zborsko pjevanje benda i publike, dodatno dizanje atmosfere obradama, unplugged pjevanje refrena, što reći – prvi puta u Klubu kulture neće biti i zadnji puta.
Mnoštvo ljudi koji su okupirali klub bili su uglavnom izvan Križevaca. Križevčana je opet bilo najmanje u vlastitom gradu, šteta. Nadam se da će položiti popravni ispit na nekom od sljedećih koncerata slične kategorije.