Izvještaji
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

29. listopada ove godine navršiti će se točno tri godine od kada je Joe Bonamassa po prvi puta stigao u Zagreb i tada bez daha ostavio prepuni zagrebački klub Boogaloo. Dobri Duh Rock 'n' Rolla nam predstavlja Joe Bonamassu, koji je jučer, 2. listopada ove godine ponovo je stigao u Zagreb u malu dvoranu Domu Sportova i ispisao i opravdao sam naziv ovog koncerta - The Guitar event of the year. Zašto? Pročitajte u nastavku.

Jeff Beck,Eric Clapton, John Hiatt, Gary Moore, Jimmy Vaughan, Billy Gibbons, Buddy Guy, B.B.King samo su neki od velikih imena (koji su mi trenutno pali na pamet, neka se ostali ne uvrijede, koje ne spominjem) kada je u pitanju rock n' blues i blues. Za ime Joe Bonamaasae svakako ima mjesta u ovom elitnom društvu. I opet pitanje zašto? Odgovor ćete možda naći u nastavku teksta.

No. 1. Billboard blues izvođač Joe Bonamassa održao je jedini i ekskluzivni koncert u Zagrebu sinoć 2. listopada točno od 20 sati, što je svakako još jedan nevjerojatni novitet na kojeg mi nismo navikli, pa su neki dosta zbunjeno bauljali po dvorani oko pola devet, jer "kaj je već počelo?". U svim najavama pozivalo se publiku da bude točna jer koncert počinje u 20.00 sati. Joe Bonamassa nije zvijezda u tom smislu, već istinski profesionalac koji poštuje sebe i svoje dragocjeno vrijeme, ali i publiku, jer već danas je normalni radni dan, barem za sve one koji imaju posla u sadašnjem trenutku ove naše zbilje.

Joe je cijeli događaj započeo akustičnim setom u kojem su uz njega bili: sjajni klavijaturista Derek Sherinian i razigrani, dinamični i nevjerojatno, gotovo ubitačno točan perkusionista i bubnjar Tal Bergman. Gledajući i slušajući ovaj koncert i znajući akustične sposobnosti dvorane, ono što sam očekivao, to sam i dobio. Light & sound bili su na visini zadatka (hmmm… možda malo čudan raspored klavijatura i bubnjeva sa strane lijevo i desno na bini na povišenim postoljima, dok su pojačala bila u sredini???).

Već sutra Bonamassa nastupa u bečkoj Stadthalle, a potom se redaju: Republika Češka, Nizozemska, Danska, Norveška, Švedska, Finska, Rusija, Bjelorusija, Poljska, a početkom studenog Joe se vraća u Ameriku. Ovo navodim samo zato da vam ukažem na činjenicu što smo dobili. Ono što su nam omogućili i predstavili Dobri Duh Rock 'n' Rolla bio je za poklonike moderne glazbe prava i istinska poslastica.

Adresa: Trg Krešimira Ćosića 11, Trešnjevka 10000 Zagreb bio je sinoć poprište velikog slavlja, kako pobjede Medvešćaka, tako izuzetnog glazbenog događaja, čije vibracije ćemo još dugo osjećati.

Nakon akustičnog seta, koji je otvorila Palm Trees Helicopters and Gasoline i u kojem moram posebno izdvojiti izvedbe kompozicija Seagull (Bad Company, sjećate se, zar ne?!), a tu su još i Athens To Athens, Jelly Roll i nezaobilazna Woke Up Dreaming. Bez ikakvih stanki, 'naštimavanja' i namještanja, vrhunski uigran tim, kreće sa skladbom Dust Bowl u, tzv. 'full force' dio koncerta i tu se ovom već predstavljenom bendu pridružuje, kao i prošli puta, vrlo nadahnuti i raspoloženi basista Carmine Rojas. Publika reagira fantastično i s velikom dozom odobravanja pozdravlja početak drugog dijela koncerta. Pojedinci se još unezvereno popikavaju po dvorani pitajući se u čudu 'pa kaj je već počel?', 'Nemreš bilivit'? Neki se još uvijek ne mogu naučiti da to nije neka 'naša zvjezdica' koja počne zavijati, tuliti i drmati, oprostite, pjevati i svirati tamo negdje oko 01,30 iza ponoći, kada se već ne zna tko je bolje 'drven'. No, ostavimo to za neke druge rasprave; sve je to pitanje kućnog i svakog drugog odgoja i kulture općenito. S druge pak strane pozdravljam dolazak publike svih godišta od roditelja s malom djecom do gerijatrije, mada mi uvijek mislimo da nećemo nikada spadati u tu grupaciju, ali vrijeme neumitno teče i prolazi i mi tu 'nemremo ništ'!'

Kako se redaju pjesme sa set liste, skladbama Dislocated Boy, Driving Towards the Daylight Joe i bend sve više raspaljuju publiku, kako one ispred bine, tako i one na tribinama, koje sve to žele i vidjeti i čuti onako 'kulerski'. Nikada nisam bio dobar u procjeni broja nazočne publike, tako da se i sada ne želim upuštati u iskazivanje koliko je bilo ljudi, no mjesta je bilo dovoljno za još, da li je to pitanje istodobno održavanja dva događaja u Domu Sportova. Možda nedostatak publike, možda visoka cijena ulaznica za naša mjerila, to prepuštam drugima. Ono što ću naglasiti je ipak činjenica da se nismo osramotili i da je posjeta ovom, ne sumnjivo velikom događaju za sve poklonike moderne glazbe bila sasvim pristojna. Nemojmo smetnuti s uma činjenicu da su rijetki oni glazbenici, koji u žiži svoje karijere dolaze u Hrvatsku. Nažalost, obično imamo mogućnost čuti ih kada su u stagnaciji ili na zalasku svojih karijera. Na svu sreću Joe Bonamassa već po drugi puta pohodi Zagreb i svaki puta sve one koji uspiju doći iznenađuje svojom profesionalnošću, energijom, nepobitnom gitarističkom virtuoznošću i vokalnom snagom. Možda će sve to neki tumačiti ili pojmiti Bonamassinom rezerviranošću ili hladnoćom, poglavito zbog komunikacije s publikom, meni osobno to uopće ne smeta više glazbe manje 'trafljanja' tipa 'ruke gore', jel' bilo dobro? i te bezvezne spike. I kome to uopće treba? O.K. nekome je to bitno, meni osobno nije!

U Zagrebu i na ovoj europskoj turneji Joe promovira zadnji solo album Driving Towards The Daylight i live album Beacon Theatre - Live From New York. A njegova karijera ide munjevitom brzinom ka vrhuncima o kojima mnogi mogu samo sanjati. On je glazbenik koji je apsolutno otvoren za sve opcije, uz svoju solo karijeru stalno je zaokupljen i nekim side projektima, primjerice jazz funk instrumentalni band Rock Candey Funk Party, radi s hard rock bandom Black Country Communion, a tu su i suradnje s, primjerice, Sandi Thom, Beth Hart i doista velikim brojem glazbenika. Sve to govori o njegovoj glazbenoj širini, govori o velikom glazbenom interesu ovog mladog umjetnika (Joe ipak ima 'samo' 36. godina op.a.).

'Breakthrough artist of the year' (Classic rock'n'roll of Honour), 2009, Billbord ga uvrstio na 48. mjesto na listi 100 najboljih gitarista svih vremena i najboljim blues izvođačem 2010, 'Best guitarist of the year' (Guitar International),2011, a sve to su samo neka od priznanja i nagrada koje je Joe dobio, no, sve to njemu nije važno, on ide samo dalje, puno radi, nastupa, snima odlične albume i održava sjajne koncerte širom svijeta.

Ponajprije želim istaknuti da, s obzirom na moje 'zrele' godine i dostatnu satnicu na provedenim koncertima, teško da bih propustio prigodu nazočiti njegovom slijedećem koncertu. Daj bože čim prije!, pisao sam 2010. godine. I evo, 'samo' tri godine kasnije ponovo vidim i čujem Bonamassu uživo i ponovo doživljavam unutarnju katarzu i prema van ide stalni smiješak na licu. Moram istaknuti činjenicu da je njegov pristup uvijek isti, bez obzira na to gdje svira. To podrazumijeva jednaki tretman publike njegovog menagmenta, bilo da se radi o nekoj raskošnoj dvorani ili manjem prostoru, čak i nekom zadimljenom klubu. Možda je ovaj puta taj tretman malo umanjen budući da je odsvirao tri pjesme manje nego što inače svira na svojim koncertima, zašto ? Vjerojatno nećemo saznati, ali tako je kako je.

Naime, Joe toliko iskreno i potpuno predaje svoju glazbu da tu jednostavno nema nikakvih drugih, drugačijih i različitih primisli. Duboko cijenim upravo tu njegovu iskrenost i poštovanje koje iskazuje prema publici gdje god nastupa. To je još samo jedan plus više, koji govori o njegovom karakteru.

A posebna atmosfera, kako na sceni tako i u publici, stvorena je tijekom izvedbi pjesama: Who’s Been Talking? Chester Arthur Burnetta aka Howlina Wolfa i Midnight Blues, kao svojevrsni 'Tribute to Gary Moore', te interesantna tema Look on Yonder Wall, Jamesa Clarka.

Sam koncert Joe završava snažno, pjesmama Song of Yesterday - Black Country Communiona i Who Is Who, grupe Who, pozdravlja publiku i odlazi. Na bis izlazi za nekoliko trenutaka i započinje prava glazbena avantura preko narastajuće Sloe Gin Tima Curryja, s istoimenog albuma, kojom doslovno razara publiku i uvodi sve nas u veliki finale, na neki način pomalo i psihodeličnom izvedbom Ballad Of John Henry. Čini mi se da su sve maske pale, ako ih je bilo Joe i njegov bend odradili su još jedan koncert u nizu i pokazali kako se to radi. U 22.00 sata sve je bilo gotovo i zadovoljni isporukom primljenog glazbenog paketa, mnogi od nas hraniti će se do nekog sljedećeg puta.

I na kraju da zaključim ovaj svoj izvještaj onime što sam napisao 2010. godine. Ništa se promijenilo nije: Joe Bonamassa jedan je od onih glazbenika, koji traže svoj glazbeni izričaj u glazbi velikih i legendarnih gitarističkih majstora, ali svemu tome dodaje još i veliku količinu svojih glazbenih ideja i nadahnutih improvizacijskih rješenja i trenutaka. Joe kompozicijama bilo na albumima, bilo na nastupima u živo, daje svoj štih i na taj način stvara glazbu, koja plijeni pozornost svekolike rockerske ali i blueserske publike diljem svijeta. Osobito mi je drago da je i Hrvatska postala dio toga. Dok je Joe Bonemassa ' the guitar wizard' na sceni; osobno, nimalo se ne bojim za budućnost bluesa, a ni glazbe općenito.

Da, ništa se promijenilo nije, osim što je Joe Bonamassa još bolji, inventivniji, raspaljiviji i originalniji. Neki govore da je Bonamassa predvidljivi hiperproduktivac, drugi tvrde da je njegova glazba monotona, treći da je zamoran. Svoje osobno mišljenje sam iznio u gornjim rečenicama pa ne bih više o tome.

No, na kraju i opet, neki drugi ljudi to kažu ovako: Joe is unquestionably among our greatest living guitarists, destined to be counted among the greatest of all-time. - The Orange County Register



Izvještaji



Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima


Decapitated feat. Incantation, Nervosa, Kassogtha - nihilizam na najjače


J.R. August uz brojne goste proslavio 10 godina karijere