×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 
Slika1.jpgBez obzira što neki kažu kako im je svake godine sve lošije, kako se svake godine vrte jedni te isti izvođači, brucošijada Fakulteta elektrotehnike i računarstva i dalje nema konkurencije u okvirima studentskih brucošijada u Hrvatskoj. Čak niti brucošijada Filozofskog fakulteta ove godine ne može po atraktivnosti izvođača niti pomisliti na neku ozbiljniju konkuretnost.

Dolazak pred mjesto radnje – prostor SKUC-a/Pauk - dao je naslutiti ono što nitko nije htio izreći naglas. A dolazak pred sam ulaz i najagresivnije redare u državi, stari poznanici iz KSET-a, potvrdio je moja unutarnja razmišljanja. Karata više bilo nije. Bez obzira na veliki kapacitet Pauka, na tri organizirana glazbena floora, bez obzira na dva ulaza u dvoranu, gužva je bila nevjerojatno velika i to je možda najveći problem organizatora koji se ponavlja svake godine. Možda bi trebalo razmisliti o manjem broju dostupnih ulaznica kako bi uvjeti bili dovedeni na minimalnu razinu humanosti.

Međutim, svi ti problemi padaju duboko ispod vode kad jednom uđete u začarani krug bendova, mnoštva poznanika s kojima izmjenite riječ, dvije i khm, alkoh... Prvi bend koji je nastupao te večeri bila je Septica, bend popularnog strip crtrača Dubravka Matakovića. Nisam ih nikad prije slušao, niti uživo niti u miru svog doma, ali čitao sam o njima kako su vrhunski zabavljači na tragu ?ubriva, kako imaju fantastično zajebantske tekstove i slične hvalospjeve. Mene se uopće nisu dojmili i mislim kako je bend dobio priliku svirati na brucošijadi prije svega zahvaljujući Dubravkovoj popularnosti, a ne kvaliteti benda. Kraj priče. Sljedeći na redu bili su Bambi Molestersi koje sam nažalost preskočio jer sam još za vrijeme Septice odmaglio u smjeru drugog floora zvanog Društvena dvorana gdje su kraljevali Bass Invadersi i britanski grime izvođač MC JME te nizozemska Noisia. Ne bih se mogao pohvaliti nekim osobitim poznavanjem tih izvođača, ali je gužva na tom flooru bila daleko manja, čak do te razine da sam mogao udahnuti i izdahnuti više od tri puta u minuti. Nakon drugog, nešto me kopkalo da skoknem i do trećeg floora, koji je bio na katu i gdje su glazbu puštali KSET-ovi DJ-i. To je već bio pun pogodak jer je atmosfera na katu bila fantastična. Prodigy, Chumbawumba, mnoštvo old school disco hitova bilo je sasvim dovoljno za ludu atmosferu, a treba i napomenuti kako je razglas bio odličan te popraćen fantastičnim light show-om.

Kad sam od tajnih izvora načuo da se na pozornicu popela Dubioza Kolektiv, brže bolje spustio sam se do najveće dvorane, na zgužvanom putu par puta progutao (ali i podijelio) par udaraca laktom u lice, međutim, stigao sam do cilja u jednom komadu što mi je bilo najbitnije. Što reći, Dubioza me naprosto oduševila. Prvi put sam ih slušao uživo i moram priznati da su mi ostali u najboljem sjećanju, jako energičan i glasan nastup, odlični vokali, odlični instrumentalisti, a kao najjaču i najbolje prihvaćenu stvar te večeri među publikom valja izdvojiti upravo njihovu Smokin’ marijuan. Ah, ti studenti..

Sljedeći na redu bio je francuski reggae/ska bend Joke iz Pariza. Iako sam i o njima čuo hvalospjeve od ekipe iz Antenata s kojima su bili na zajedničkoj turneji, nikako se nisam mogao naći u njihovoj izvedbi. Da li je to bilo zbog predobre Dubioze prije njih ili mi jednostavno ne leže, ne znam. Po reakciji publike moglo se vidjeti kako su oduševljeni Parižanima, a i bend je bio super raspoložen za komunikaciju i dobru feštu.

Nakon Joke-a, stigli i Kud Idijoti. Pioniri punka u Hrvata odradili su svoj nastup na uobičajen način, odlično. Nema smisla izdvajati pjesme, svi koji vole Idijote znaju da je svaka njihova stvar priča za sebe, a i publike je zdušno pjevala sve pjesme zajedno sa bendom.

Idijoti out, TBF in. Iako je u najavi brucošijade stajalo kako će izvesti par novih pjesama, ipak nije bilo ništa od toga. Odradili su svoj standardan set, presjek svih albuma najviše se zadržavajući na hit albumu Maxxonu. Pročitajte report iz Koprivnice gdje su svirali dan prije i znati ćete kako je bilo na brucošijadi.

Svemu lijepom dođe kraj, a za kraj sačuvani su najljepši – Antenat. Svoj nastup otvorili su neuobičajeno pjesmom kojom inače završavaju – najvećim hitom Posssibility. Na tu stvar nadovezala se i druga najbolje prihvaćena– Slon. Budući da su već nakon 15-ak minuta nastupa upaljena svjetla u dvorani, bilo je jasno kako se bliži kraj, stoga i ne treba čuditi otkud takav, za Antenat, neuobičajen redoslijed pjesama. Budući da je Antenat magnet za studentsku publiku, Pauk je i dalje bio dupkom pun bez obzira na silnu izmorenost i 4h ujutro, pa su stigli izvesti još par novih pjesama, koje su jako dobro prihvaćene. Svi nestrpljivo čekamo novi album.

Za kraj, treba pohvaliti odličan zvuk koji je bio prisutan cijele večeri u Pauku, svaka čast toncima. Napominjem taj segment stoga što je Pauk poznat kao mjesto gdje je zvuk skoro pa uvijek katastrofalan što zna uništiti svu čar koncerta, ali to zavisi do tonaca. U ovom slučaju, KSET-ovi tonci su potvrdili da znaju znanje.

Do sljedeće godine - sa istog mjesta uz još bolju i kvalitetniju brucošijadu - pozdrav!