Osvrt na koncert "Prljavog kazališta" u Sportskoj dvorani u Bjelovaru 24. 04. 2011.
Sad je sve lako, ili bar tako izgleda, ali trebalo je do toga doći, trebalo je to zaslužiti! Pa tako treba imati i pravo i volju i mogućnost da se dobra zabava upriliči na sam Uskrs. Prljavo kazalište to može. Radi se o takvoj rutini i dobroj pripremi da Jasenko Houra može sebi (i nama, što je nama najvažnije) priuštiti da nas, s web portala SoundGuardian.com, miran i staložen, primi na nenajavljeni razgovor pola sata uoči koncerta, kao da ima cijelu večer pred sobom slobodnu za neobavezna druženja s onima koji to požele.
Već su predgrupe svirale, dok smo mi još vodili intervju koji ćemo objaviti uskoro poslije ovoga izvještaja. A predgrupe - bilo ih je tri i svaka je imala pravo na tri pjesme. Bili su to bjelovarski tinejdžeri, dakle glazbenici uzrasta u kojem je bio i Jajo kad se prvi put popeo na estradni podij. Ti su klinci sasvim solidno odsvirali obrade Parnoga valjka, Psihomodo popa, Partibrejkersa, Crnoga perja i ostalih te pripremili bjelovarsku publiku na veliku zabavu koja se očekivala od Prljavoga kazališta. A ona nije izostala. Počela je s "floydovskim" "introm", s "tehnološkom bukom" i zvukom helikoptera, a onda je počelo redanje hitova Prljavoga kazališta. Sastav publike bio je prilično neobičan. Bjelovarska je Sportska dvorana bila puna, ne baš prepuna, ali oko dvije tisuće ljudi je moglo biti. A prosjek godina nije prelazio one brojeve koji na engleskom završavaju sa "teen".
Kao da su svi bjelovarski učitelji i profesori natjerali više razrede osnovne škole i sve srednjoškolce na ovaj "obavezni program" u okviru izvanškolskih aktivnosti! I još im obećali da se oni sami neće pojaviti, da ne kvare sliku i da se "klinci" mogu slobodnije ponašati. Čini mi se da je vaš izvjestitelj bio jedini "uhoda" iz starije generacije koji sada ima priliku "cinkati" što se tamo događalo. I odmah da riješimo i taj "problem": ma sjajni su bili ti mladi koji su cupkali, skakali, plesali i pjevali s "Prljavcima" na jednoj velikoj ugodnoj urbanoj zabavi! Dragi tate i mame, ne trebate brinuti, nisu vas sramotili i možete ih opet i drugi put pustiti na neku takvu ili sličnu zabavu. A možete i vi doći, pa se sjetiti dana kada ste se i vi zabavljali uz isti ovaj bend, u kojem su doduše, od samih početaka ostala još samo dvojica, Jajo i njegov bubnjar, a onda je nešto kasnije došao i sadašnji pjevač. "Klinci" su se ugodno zabavljali uz pjesme od kojih su mnoge skoro dvostruko starije od njih i na koje su možda bili "cijepljeni" još kad su u obliku jajne stanice slušali Jaju i čekali da na njih nalete još ona "nedostajuća" 23 kromosoma da ih realiziraju. Tko zna kolikima su "kumovale" upravo pjesme Prljavoga kazališta. I sad su tu, pobjednici na tom "ruletu života".
Letjeli su zrakom i grudnjaci koje je Jajo skupljao po bini i ustvrdio da ih više nije vidio niti na "maturalcu", ali to je bilo "ničim izazvano", tek da se održi dobri stari "ritual" rock'n'rolla. Istina je da Franza Liszta nisu slušateljice gađale grudnjacima, ali samo zato jer ih tada još nije bilo. Bez brige, dobivao je on na klavir neke druge "krpice".
Zabava je bila bolja od svirke koja je na trenutke oscilirala u kvaliteti i razrađenosti. Pamtimo mi i bolje svirke. Ali je zato kontakt između publike i izvođača bio stalan, dakle "Prljavci" su cijelo vrijeme dobro prihvaćeni. Zanimljivo je čuti pjesme koje su nekada "u povijesti" bile "nezgodne" i "nepreporučljive", "incidentni ispadi" "loših momaka", pa nakon toga "mobilizatorske" u doba osamostaljivanja Hrvatske, kako sada služe prije svega za dobru zabavu, bez potrebe da sada otvaraju pitanja o svojoj "podobnosti" i postizanju nekog "višeg cilja".
Koncert je imao tri "stavka", koje su odredili pjevači. Prvi i treći pripao je Mladenu Bodalecu, a srednji Jasenku Houri koji je otpjevao pripjev nove pjesme, Iza mojih prozora, objavljene baš ovih dana, i naravno, Heroja ulice. "Prljavci" inače pripremaju novi album, ali još nemaju pravo i javno izvoditi te nove pjesme, pa koncert predstavlja retrospektivu dosadašnjih radova benda. S budućeg albuma slušali smo i vrlo dobru skladbu Možda dogodine, koja je kao singl objavljena prije nekoliko mjeseci.
Završetak koncerta kulminirao je sve čvršćom svirkom "Prljavaca" i izvođenjem antologijske Mojoj majci (Ruža Hrvatska) koja je odigrala poznatu ulogu u "rađanju" Hrvatske i prve pjesme koja je u "novoj" Hrvatskoj već ukazivala da neke stvari ne idu dobrim putem, Lupi petama. Koncert je do tada trajao malo više od sat i po. Nakon toga uslijedio je polsatni bis sa žešćom i čvršćom svirkom, Ne zovi mama doktora, Previše suza u mom pivu, Mi plešemo (koju je publika počela pjevati u "pristojnoj verziji" pa je Jajo "skrenuo" na "ispravnu" verziju, Mi pijemo), i Marina. Nakon toga bend se pozdravlja s publikom, a Mladen Bodalec ostaje sam na pozornici da još uz matricu otpjeva Uzalud vam trud svirači. I to je kraj.
Lijepa, ugodna, urbana zabava s mnogo plesa, zajedničkog pjevanja i veselja, uz ponajbolje skladbe jedne od najvažnijih i najutjecajnijh grupa u našoj pop i rock glazbi posljednjih više od trideset godina potpuno opravdava tako dugo postojanje Prljavoga kazališta i bila bi šteta da ga nema. Taj fenomen na našoj pop-glazbenoj sceni još uvijek vrlo dobro funkcionira i ima svoje mjesto i smisao.
