{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/msr/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/msr/1m.jpg, Mostar Sevdah Reunion u Tvornici, Center}
U Tvornici je u petak nastupio Mostar Sevdah Reunion, u izmjenjenom i, kako rekoše, 'pomlađenom' izdanju. Originalna se grupa MSR raspala, tako da ovo nije isti postav koji je snimio niz cijenjenih albuma s Šabanom Bajramovićem, Ljiljanom Buttler i Esmom Redžepovom, već frakcija okupljena oko idejnog začetnika sastava, Dragija Šestića. Još od izlaska zadnjeg albuma Cafe Sevdah mogu se čuti prigovori da sadašnji MSR nije više ''prava stvar'', tako da je trebalo provjeriti uživo da li su kritičari u pravu.
Koncert je koncipiran kao promocija albuma Cafe Sevdah te istodobno omaž Ljiljani Buttler koja je preminula ovog proljeća, a s kojom je Mostar Sevdah Reunion surađivao i snimio neke od najboljih materijala. Repertoar benda temelji se na sevdahu i romskoj glazbi, što se krajem 90ih, kada je MSR službeno osnovan, lijepo uklopilo u trend world glazbe, pa su se mogle čuti i usporedbe s Buena Vista Social Clubom – donekle pretjerane, no na mjestu što se tiče osnovnog koncepta: kod obje grupe se radi o modernim aranžmanima no bez radikalnih intervencija u tradiciju, za razliku od druge tendencije u world glazbi koja ide na što veće eksperimentiranje i eklekticizam.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/msr/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/msr/2m.jpg, Mostar Sevdah Reunion u Tvornici, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Koncert je počeo nizom melankoličnih sevdalinki, u kojima se istakao vokalist i gitarist Nermin Alukić, jedan od novijih članova sastava. Stare narodne pjesme poput Lijepi li su mostarski dućani ili U Stambolu na Bosporu imaju jednu imanentnu ljepotu i ne zahtijevaju previše interveniranja, tako da su jednostavni aranžmani bili dobar izbor za ove melodije. U instrumentalnim se dijelovima jasno moglo čuti da se radi o izvrsnim sviračima koji su očito sposobni i za nešto hrabriju svirku – do čega je i došlo u drugoj polovici koncerta, kada su nas sve češće častili s duljim improvizacijama i spontanim sviračkim međuigrama. Osnovna potka narodnog izričaja nije se gubila iz vida, no prema kraju koncerta svirka se sve više kretala u smjeru bluesa i atmosferi jam sessiona.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/msr/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/10/msr/3m.jpg, Mostar Sevdah Reunion u Tvornici, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Ne može se puno prigovoriti tehničkoj vještini benda i kvaliteti svirke, no ostaje dojam stanovite nedovršenosti aranžmana – što je upravo zbog duljine koncerta postalo prilično očito– naime koncert je potrajao 2 i pol sata i u nekim se trenutcima nije moglo oteti dojmu repetitivnosti i nedorađenosti. Aranžiranje narodne glazbe je veliki izazov, i teško je u moru world music bendova i ploča napraviti nešto što će se isticati i zasjeniti sve druge, a što se tiče sevdaha ''na moderan način'' čini se da je standard postavio Elvis Stanić sa svojim aranžmanima za Amanet Ibrice Jusića. Što ne znači da nema prostora za daljnje istraživanje tog idioma - MSR već ima nadahnute i kvalitetne glazbenike, i ako više poradi na aranžmanima i profiliranju svog stila mogao bi opet doseći svoju ranu slavu.