Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/hugh/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/hugh/1m.jpg, Hugh Cornwell u Tvornici, Left} Jeste li se ikad pitali kako bi izgledalo da Joe Strummer još uvijek održava koncerte?

Ako jeste, odgovor na to pitanje ste mogli dobiti na koncertu Hugh Cornwella.
Naravno, Stranglersi ipak nisu (bili) na razini Clasha, pa smo zato Cornwella gledali u napola praznoj Tvornici umjesto u, recimo, napola praznoj Areni, ali ostatak je manje-više isti.

Ostarjeli bivši punker, koji je zadnji put u Zagrebu nastupao prije dvadeset godina, već itekako (pro)sijed, pokušava zaraditi što se da na staroj slavi.
Ili ipak ne? Sudeći po Cornwellovom izrazu lica, možda čovjek jednostavno još uvijek “gušta” u onom što radi.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/hugh/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/hugh/2m.jpg, Hugh Cornwell u Tvornici, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Zapravo, Cornwellovi motivi nisu ni važni, ono što je važno je to da čovjek još uvijek zna svirati.
I to kako. Za gitariste općenito vrijedi pravilo “što stariji, to bolji”, na primjer pogledajte samo Eaglese (da ne govorimo o klasi Knopflera, Stefanovskog, Claptona...) Cornwell nije nikakva iznimka od tog pravila, čovjek još uvijek zna posao, i publika to kuži.

Pa neka te publike nije bilo baš previše. Da budemo pošteni, treba reći i da je istu večer pola Zagreba bilo na Bundeku na proslavi St. Patrick's-a – Hrvati imaju tradiciju zdušnog prihvaćanja svakog “blagdana” kojem je krajnji cilj potrošnja što veće količine alkohola.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/hugh/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/03/hugh/3m.jpg, Hugh Cornwell u Tvornici, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Nije bitno ni to što je Cornwell u pauzama između pjesama pokazao da više nije “onaj stari”, ili bolje rečeno mladi: kad ste zadnji put vidjeli nekog punkera da se žali da je u klubu prezagušljivo, i da je na pozornici premalo svjetla?
Nije bitno ni to što je u novi band za basisticu doveo curu u minici, valjda da bude protuteža njemu samom, možda je to neki punkerski ying-yang?

Ništa od toga u stvari nije bitno, bitno je da čovjek još uvijek zna svirati, i da publika još uvijek uživa. Zato u Cornwellovom slučaju svi spomenuti minusi na kraju ipak daju jedan solidan plus.

Fotografije sa koncerta