Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/12/delyricum/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/12/delyricum/1m.jpg, Delyricum, Left} Puno godina treba da se izda album. Tremens, MC, i ostatak ekipe izbacili su ove jeseni abum. Autsajder je crossover album gdje se vokali dva MC-ja (uz Tremensa tu repa i Tibo) miješaju sa organskom ritam sekcijom koja u kombinaciji sa pedalom za distorziju možda i ponudi soundtrack za toliko željenu revoluciju. U vremenu dogovaranja prosvjeda preko Facebooka kao i dolaska policije na vrata, ako na istom izrazite svoje mišljenje, revolucija uma je vidno potrebna. Tremens i doktor Miha (gitarist) sjeli su u No Sikiriki da podijele svoje viđenje svijeta oko nas u ravno četiri tisuće, sedamsto devedeset i šest znakova. Upozoreni ste.

Dino, kako to da si se odlučio oformiti bend umjesto da nastupaš sa DJ-om i matricama?
Dugo sam bio u tim undergoround vodama i jednom sam upoznao Mihu na sahrani zajedničkog prijatelja i odmah smo se nekako skužili. On je slušao ska, a ja nisam nikada pokušao repati na ska i doveli smo ljude, Škrgu i Sebastijana, i bend je bio oformljen.

Miha na ovom dijelu ulaže službeni protest i izlazi u javnost sa činjenicom da je navedeni dvojac već svirao sa njime i da je Dino njih, ajmo reć`, pokupio. I u devetom mjesecu 2003. stvari su se posložile.

Dino nastavlja sa pričom dalje: Početna ideja bila je da bend nastupa samo za koncerte, nešto kao Maajka i Leksaurini, ali kad smo čuli kako to zvuči, zaključili smo da je to – to. Zvuk koji tražimo.

Miha, koji su ti gitaristički uzori?
Ima ih više, ali dvojica su konstanta: El Hefe iz NOFX i Tom Morello iz Rage Against The Machine.

Gitarističko inducirani razgovor okreće se prvom domaćem pokušaju fuzije zvanom Amen. El Bahatte je, po Miki, napravio odličan album koji nije najbolje prošao, a trebao je ostaviti puno puno više traga.


Dino: Teško je naći publiku. Kad sviramo vikendom, dođe ova ekipica van plesati, ušminkane cure u nekim čizmicama, likovi u košuljicama koji misle „Što tu ovi sada repaju?". Teško je naći normalnu publiku koja je otvorena za nešto žešće. Imamo i reggae pjesama. Ne znam... ljudi se danas pale na glupe pjesme. To je nevjerojatno, što je pjesma gluplja to je veći hit, a mi ne želimo ići tim putem. Imamo zajebancije tipa Pop Porn, ali tu je dobra doza cinizma i odmaka jer ne želim podilaziti masi sa nekom ekstra glupošću samo da bi se prodao. A Bahattee je tada bio u sličnom filmu. Sjećam se da se bio tada (2002.) ful izbediran jer mu je stvarno malo ljudi došlo na koncert u Pauku, ako se ne varam, a čovjek se stvarno potrudio.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/12/delyricum/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/12/delyricum/2m.jpg, Delyricum, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Pošto je Hrvatska malo tržište, nije li vam bolja varijanta bila izdavanje albuma besplatno tipa Sinestet?
Svaka čast na tome, ali od 2004. ili dvije i pete sam se, s oproštenjem, izjebao ko` mladi majmun da se spot za Češke huligane negdje zavrti i na kraju to sve dođe do nekakvih barijera... zoveš emisiju i onda ti kažu da su isključivo sponzorirana emisija i da vrte samo materijal koji im izdavači šalju. Tako da negdje stvarno ne možeš proći bez kuće iza sebe.

Imam, osobno, sreću da se bavim glumom tako da nam je za Češke huligane kamerman besplatno uletio i ljudi koji su nam odglumili i sve sam uložio da se taj spot snimi za neki minimalni trošak. Nekih dvije tisuće kuna. I onda imaš taj spot, ali ga niti jedna TV kuća neće emitirati ako nije na u Betamax formatu pa onda to moraš konvertirati kod nekoga pa onda šalješ i nazivaš ljude... kužiš... a kad si od nikud`... a izdavači imaju uhodanu rutinu. Baš moraš vući za rukav.

Miha: ...dobiješ neku vrstu „leđa", nekog tko u danom trenutku stoji iza tebe.

Dino: U underground krugovima možeš napredovati do određene mjere. Svirali smo u Baraci u Kutini i dočekaju nas super. Osjećaš se kao čovjek, dobiješ nešto za pojesti (smijeh), a i dođu ti ljudi koji znaju tekstove... točno vidiš da su došli slušati koncert. Bez izdavača su mali koncerti najdalje što možeš otići kod nas. A izdavači žele gotov proizvod, kompletan bend i još te, u principu, užasno izjebu. Dođeš kod njih sa nekim stavom i izađeš blijed. Na kraju pristaneš da ti izbace album pod bilo kojim uvjetima.

Miha: I, na kraju svega, želiš izdati taj album kao neku vrstu potvrde tvog rada kroz niz godina koliko se bavimo glazbom i da mogu doći doma mami i reć`: „Evo, stara, na` ti!" (smijeh).

Dino, tvoj način repanja više vuče na spoken word tipa Saul Williams?

Saul je meni legenda, neotkriveni dragulj, kvalitetan u tekstoivima i toliko se repera fura na njega da je nevjerojatno. A i Kool Keith je psiho... nevjerojatan. Ovaj moderni hip – hop je sranje. Mislim, što je to? Dirty south, Fifty, P.Diddy, Lil` John, Lil` Wayne... takav generički jad od glazbe da je to preljigavo. Radije bi slušao loš rock nego to.

Miha: Meni su NOFX i dalje jaki. Ovaj zadnji live album They`ve Actually Gotten Worse Live je bomba. I drum`n`bass isto. DJ setovi sa pričom i atmosferom recimo...

Dino: Dubstep je također zakon.

Miha: Nije! (smijeh)

Da li je za vas Zagreb siguran grad?
Miha: Meni je, vozim se u autu. (smijeh)

Dino: Pa i je siguran. Što se tučnjave tiče... ako je jedan na jedan onda oke..

Miha:... samo bez palica, noževa, pištolja i sličnog.

Dino: Slučaj Luke Ritza... ne znam, ne razumijem kako se možeš toliko isključiti i ubiti nekog zbog tri kune i poslije se još hvaliti tko ga je jače udario?

Miha: Postoji savršeno objašnjenje za to: odgoj. To je generacija čiju su roditelji, nažalost, primorani da rade od jutra do sutra i koje je odgajala ulica. Roditelji nisu imali vremena da se njima bave.

Dino: I što će onda biti sa njima?
Miha: A što? Pa, kriminalci.