Ako ih još niste zapazili, sasvim sigurno budete. Sjajni su. Predstavljamo opsežan i iscrpan intervju s kids form the sky. Razgovor se otegnuo, a Teo nam je govorio o koncertima, singlovima, pisanju pjesama i sličnim stvarima, ali i o cesti iz Kanade, križevačkim bendovima, ekipi koja nije s ovog svijeta i njihovim svemirskim brodovima. Jesu li kids from the sky next big thing? Za potpisnika ovih redova, jesu.
SoundGuardian: Bok Teo, kako ide život, kak je muzika?
Teo: Haha, to je bila glavna fora u to vrijeme. I danas kada bubnjar dođe na probu, uvijek me pita to pitanje. Odgovor je da ide sve u dobrom smjeru.
SoundGuardian: Predstavi nam malo kids from the sky!
Teo: Kids from the sky su bend od dva člana. Bili smo jedno vrijeme bend od tri člana, ali smo skužili da u live nastupima bolje funkcioniramo u dvoje. A taj treći član, Veki (Vedran Vlahović), nam je sada postao službeni fotograf benda. Nije više vizualni dio tima, ali je i dalje njegov veliki i značajni dio. Pomaže oko bookinga, oko odabira singlova, tehničke podrške i ostalih stvari.
Drugi član benda je bubnjar Robin Petić, školovani perkucionist. On je u bendu od njegovog početka i evo trajemo već dosta dugo, od 2017. godine. Prije toga, ja sam imao neku solo karijeru kao Teo Golub. I onda se u meni razvijala ta ideja glazbe kojom se hoću baviti i koju želim stvarati, a za to je trebao bend. Kada smo osnovali kids from the sky, onda je sve to imalo puno više smisla. A evo u zadnjih godinu dana sve to doista ima smisla jer je sve ozbiljnije i ima rezultata. Sad znamo tko smo, kakvu glazbu želimo stvarati i u kojem smjeru želimo ići.
SoundGuardian: Tko radi tekstove i glazbu?
Teo: Ja radim cijeli kostur svake pjesme i generalno sve polazi od mene. Nakon toga, ostali članovi dodaju svoje konstruktivne prijedloge i tako otprilike nastaju naše pjesme. Dobro je npr. što Veki nije glazbenik kao mi ostali i ne doživljava glazbu na taj način, nego više kao prosječna publika, što puno znači kod procjene koliki je potencijal pjesme.
SoundGuardian: Koliko ima tebe u tekstovima kids form the sky?
Teo: Ima dosta. Svaki tekst je preslika mene iznutra. Imam osjećaj da glazbenik ima obavezu da tekst koji piše bude dio njega. Ne volim glazbenike koji pišu tekstove samo onako da dobro zvuče a nisu dio te osobe. Zato i pokušavam da moje pjesme budu taj kreativni dio mene. Za sad sam još uvijek taj glazbeni romantik u duši.
SoundGuardian: Kako je bilo stvarati u bendu u početku?
Teo: U početku je bilo dosta teško, jer se rezultati baš i nisu vidjeli. Mentalno je iscrpljujuće jer smo u svaki singl ulagali puno truda, ali neki se jednostavno nisu primili. Međutim smo primijetili da sa svakim sljedećim singlom napredujemo sve više i više. I onda kad smo napravili „Prolaznu stvar” onda smo baš osjetili da bi to moglo biti to. I tako je i bilo. Radijski je najbolje prošla, bila je na televiziji i najbolje su bile reakcije publike. Bili smo jako sretni s tim. Samo sada nam je pritisak za dalje. Ne možemo sad izbaciti singl koji bi bio samo ok. Moramo opravdati „Prolaznu stvar”.
SoundGuardian: Ja pamtim taj trenutak kada sam otkrio „Prolaznu stvar”. Bila je objavljena kao prijedlog za najbolji domaći singl prošle godine na jednom konkurentskom glazbenom portalu. I momentalno sam ostao zabezeknut jer si nisam mogao objasniti zašto mi je toliko fenomenalna. Pitao sam suprugu, onako nezainteresirano, da mi kaže što misli. A ona veli: Ovo je odlično! Poslao sam link za video prijatelju iz Kanade (zbog te famozne ceste), i on mi odmah otpisao kako je ovo vrhunski.
Teo: Takve reakcije i pohvale svakako gode. Jer kad radiš singl ti si predugo i preduboko u njemu i više nemaš osjećaj koliko to valja jer se zasitiš dok dođeš do miksa. A pogotovo jer radim sve sam. Dođeš skoro do situacije da nakon par mjeseci rada na pjesmi više ne možeš čuti tu pjesmu. Iako je pjesma zapravo super.
SoundGuardian: Kad izlazi sljedeći singl?
Teo: Novi singl „Sjaj” izlazi nam 02.05.2022. Isto imamo dobar osjećaj oko pjesme. Mislimo da može dobro konkurirati „Prolaznoj stvari”. Odmah nakon Uskrsa snimamo spot u Križevcima.
SoundGuardian: Imate stvarno savršene spotove za sve svoje singlove. Tko vam radi video?
Teo: Kad smo počeli raditi spotove, htjeli smo da svaki spot ima neku dublju priču i da se malo potrudimo da sve bude nekako povezano. Želimo sa svakim novim spotom dostići još višu razinu da svaki sljedeći bude još bolji. Dinko Šimac iz Koprivnice dijeli s nama tu istu viziju i on je zaslužan za te naše spotove s kojima smo i mi jako zadovoljni.
SoundGuardian: Kako stojite s albumima? Koje ste do sada napravili?
Teo: Naš prvi album koji smo izbacili bio je „Echoes” i to je više naš neki amaterski rad. Danas ga više nema po internetu i nalazi se skriven po našim folderima jer s današnje perspektive - nije dobar. Ali su tamo naši temelji za dalje. Nakon toga smo izbacili „Flashlight”, i njega se može naći na youtubeu i ostalim servisima. I dalje ga cijelog izvodimo na live nastupima. Bez njega ne bi bilo kids from the sky. Nakon njega smo potpisali ugovor s Aquarius Recordsom i objavili EP „Elementi”, koji je naš prvi uradak na hrvatskom jeziku.
SoundGuardian: Odakle je došla ideja da počnete stvarati na hrvatskom jeziku?
Teo: Od Aquarius Records. Iako smo prije bili pobornici pisanja na engleskom jeziku, koji mi je od još od mlađih dana dolazio kao prirodan za pisanje, prelazak na hrvatski pokazao se kao pogodak. Ljudi se doista bolje poistovjete i povežu s pjesmom koja je na njihovom materinjem jeziku. „Elementi” su tako neki ulazak u stvaranje na hrvatskom jeziku. Tek kad smo došli na „Prolaznu stvar”, tek sad mogu reći da se dobro osjećam s pisanjem na hrvatskom jeziku. I publika na koncertima puno bolje reagira na pjesme na hrvatskom.
SoundGuardian: Imate koji koncert koji vam je ostao u sjećanju?
Teo: Pa ostao nam je u sjećanju nastup u Močvari, gdje smo nastupali s dva benda od kojih je prvi bio rock bend, a drugi su bili heavy metal. I onda na kraju dođu kids from the sky. Mislim, nas je prije nastupa bilo baš strah. Oni svi glasno, gitare ubijaju, distorzija i to, a mi na matrici. I još u repertoaru imamo Ninu Badrić. Ulovila nas je panika. Al kad smo počeli svirat...to nam je najbolji koncert kojeg smo imali. Metalci i pankeri, svi su se razbacali, to je bio show, oni su poludjeli baš na „Takve kao ti”.
SoundGuardian: Ima li skorašnjih nastupa u najavi?
Teo: Imamo 11.06. koncert u Klubu kulture u Križevcima zajedno s riječkim Siidsima i ponovo nastup u zagrebačkoj Močvari 24.06. Do ljeta smo možda u Bjelovaru, ali to ćemo još vidjeti.
SoundGuardian: Daj još da se dotaknemo Križevaca, obzirom da je SG sjedištem iz Križevaca. Kakva je scena, postoje li bendovi u Križevcima? Ne sjećam se da sam prije vas čuo za neki bend iz Križevaca. Znam da je prije par godina bio Luka Belani, ali ne znam je li on još uvijek aktivan.
Teo: Ima recimo „Flaner”, pola su iz Križevaca, pola iz Zagreba. Oni su sad prije koji mjesec izbacili singl. Davno nekad, ono što ja znam, je da je postojalo „Crno Perje” koji i danas povremeno imaju reunione. Ali nešto drugo što se probilo na nacionalnu razinu, nema.
SoundGuardian: Koliko vam je bilo teško probiti se jer niste iz glavnog ili nekog većeg grada?
Teo: Ako znamo kakva glazba danas najlakše prolazi, u manjim mjestima je teško naći mjesta za nastupanje. A i publika za ovakvu vrstu glazbe skoro pa ne postoji, tako da to je jedna prepreka što smo tu stacionirani. S druge strane, najteža publika je ona od doma. Jer oni me znaju od kad sam imao 13 godina, pa kažu: „Kaj bude on...”. Ali nije sad neprelazna prepreka. Nije bitno odakle si ako radiš dobre stvari. Bude dobrih koncerata u Križevcima isto kao i u bilo kojoj drugoj manjoj sredini. Pogotovo zna biti dobro doma kada znaju riječi pjesama.
SoundGuardian: Odakle vam to ime kids form the sky?
Teo: To je uvijek glavno pitanje. To proizlazi iz mene kako ja osjećam ovaj svijet. Ja sam uvijek imao osjećaj da ne pripadam u ovu okolinu. Uvijek sam se osjećao kao čudak s drugog planeta. Jednom kad sam pisao tekst za jednu pjesmu mi je došlo da sam kid from the sky, da sam došao ovdje s nekog drugog svijeta. A onda mi je došlo kao vizija da to nisam samo ja, nego i svi oni koji se osjećaju kao mi i slušaju našu glazbu, kao neki pokret ili neka zajednica.
SoundGuardian: I sve se piše malim slovima?
Teo: Da. Ali nije neki veliki bed ako napišu drugačije.
SoundGuardian: Hoće li vam to ime biti teret za nekih 30 godina kad budete silno popularni? Znaš li da su se Dječaci raspali jednom kad su odrasli? Ili kako se npr. osjećaju Pet Shop Boys koji imaju skoro 60 godina, ali su i dalje boys?
Teo: Haha, to mene i moj stari pili, ali gle, ima i Kid Rock koji je isto dosta popularan, koliko god da je star. Ali mi taj naziv „kids” nismo doživljavali kao „djeca”, nego više kao neki produkt drugog načina razmišljanja. Tako da ne vidim to kao neki bed niti da će biti problema, haha.
SoundGuardian: Tko vam je napravio logo za bend?
Teo: Sami smo došli do ideje s tim trokutom. To je taj neki svemirski brod s kojeg mi dolazimo na ovaj svijet. Onda smo dali dizajneru da ga još malo popravi da ne ispadne kao da je nacrtan u paintu. I taj logo je isto jedna simbolika.
SoundGuardian: Nešto slično kao i elementi. Voda, vatra, zrak i zemlja.
Teo: Da, svi ti elementi imaju neku dublju poruku i ono što taj element meni znači. I sve ima jednu zaokruženu priču. Vatra je neki moj gnjev u meni. Voda je ljubavna tematika i predstavlja suze. Zrak je neka želja za uspjehom gdje je još sve u zraku. Zemlja je stabilnost, kada nakon svih tih strahova, sada napokon znam tko sam. Čvrsto stojim na zemlji.
SoundGuardian: Reci nam još neke svoje muzičke i nemuzičke uzore.
Teo: Uglavnom su to glazbeni uzori. Na moj razvoj su u najranijoj dobi utjecali Red Hot Chilli Peppers. Onaj „Stadium Arcadium” mi je i danas jedan od najdražih albuma. Kad sam prvi put čuo „Snow” ukazao mi se novi svijet. Kasnije su na mene utjecali Twenty One Pilots, One Republic, Ed Sheeran i Coldplay. Svi ti bendovi zajedno jako su bitni za moj doživljaj glazbe. Ali bez RHCP ni je se ne bih bavio glazbom. Utjecaja izvan glazbe baš i nemam.
SoundGuardian: Što kažeš na povratak Frusciantea u bend? Jesi poslušao novi album?
Teo: Jesam. I to detaljno. Čuje se stari RHCP, ali se nisam uspio puno povezati s albumom. Nijedna pjesma me nije pukla.
SoundGuardian: I daj nam još reci koja je to cesta iz Prolazne stvari što vodi do Kanade?
Teo: Ne znam, i dalje ne znam. Ja se samo sjećam te ceste al ne sjećam koji je to film. Gledao sam ga jako davno. Sjećam se otprilike glumaca i kako su izgledali, ali im ne znam imena. To je neki random film kojeg uloviš u nedjeljno popodne i nemaš pojma što se događa. I onda je samo ta cesta uletila u predivan kadar. Onak, wow!