Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Nakon iznimnog albuma "Echo Chamber" iz 2018., hrvatsko-američki sastav The Strange oglasio se ovoga ljeta s EP-jem, odnosno, maxi-singlom "Not Now Not Ever", koji je također pokupio sjajne kritike. O tome što se nadalje priprema u radionici ovog sjajnog benda, popričali smo s "ravnateljem orkestra", Daliborom Pavičićem.

EP "Not Now Not Ever" još je uvijek aktualan. Jeste li zadovoljni postignutim, pa i tretmanom u medijima i kritikama?
Sasvim smo zadovoljni. Naravno, uvijek može bolje, ali u ovom slučaju mediji i kritika nam nisu bili naročito bitni. EP je bio više nama neka potvrda postojanja. Nismo ni očekivali posebnu aktivnost glazbene kritike. Ono malo što se pisalo uglavnom JE bilo koncentrirano na tzv. novu postavu, a manje na pjesme.

Je li u pripremi ipak i novi album ili ostajete pri tome da je trenutno kraći format tipa EP ili čak singl ipak logičniji plan djelovanja? Mislite li da je albumu vrijeme konačno odzvonilo i da nova publika traži "hranu u kraćim porcijama"? Možda je sve po tom pitanju prvenstveno ipak u rukama glazbenika... Ili?
Sigurno je da nismo odustali od formata albuma. Bilo bi nezahvalno govoriti o eventualnim datumima pripreme albuma, ali usudio bih se reći da bi se nešto u tom smislu moglo dogoditi sljedeće godine. Singl „Not Now Not Ever“ je zapravo trebao biti „old school“ 7“ vinilno izdanje. Obzirom da se trenutno na proizvodnju vinila čeka više od 6 mjeseci, odluka je bila da idemo samo s digitalnim izdanjem. Hoće li se to zvati EP ili maksi singl u smislu digitalnog izdanja potpuno je nebitno. Recimo da je kraći format ono što nam je u ovom trenutku odgovaralo.

Kako uopće funkcionira autorski pa onda i izvođački dio "posla" vezan uz The Strange s obzirom na geografsku udaljenost (Eckman), a i bendove i karijere koje svi imate i mimo ove priče?
Cijela situacija s bendom uglavnom je jedan logistički kaos. Pjesme se uglavnom razmjenjuju mailom, a onda uvježbavaju na probama. Kako već jako dugo sviramo zajedno, mogu reći da smo usvirani čak i nakon duže vremenske pauze. Dosta fascinantno, rekao bih.

strange

The Strange u Vintageu 2019., foto: Ivan Dukić

Kako vidite trenutni položaj The Strange na našoj, a kako na široj, inozemnoj sceni. Koliko ste uopće "prisutni" izvan granica Lijepe naše? Imate kakvih planova za Ameriku uz koju vas veže zvuk a i sam Eckman?
Mi smo počeli svirati koncerte u Njemačkoj mjesec dana prije prvog lockdowna tako da "Echo Chamber" i nije nešto naročito koncertno promoviran izvan regije. Nadamo se da ćemo to ispraviti kad nam okolnosti dopuste. Što se tiče Amerike, Amerika ni nama ni Eckmanu nije interesantna. Trebalo bi se čudo dogoditi da The Strange sviraju u Americi. Daleko jači američki bendovi u tom žanru zapravo dolaze u Europu jer je Amerika prezahtjevna i za svirke i za nekakvu ozbiljniju distribuciju.

Neću gnjaviti s kadrovskim promjenama u bendu i tom već, vjerujem, odavno proživljenom i prožvakanom pričom, ali zanima me u kojoj je mjeri – po Vašem viđenju – nova postava utjecala na promjene u zvuku.
Kadrovske promjene su uglavnom utjecale na to da sad svatko tko piše nešto o bendu spominje „kadrovske promjene“. Zvuk je drugačiji onoliko koliko su pjesme drugačije. Pjesme uglavnom radimo Chris i ja tako da „odgovornost“ za drugačije sigurno treba tražiti u autorskom dijelu priče. Sama pjesma Not Now Not Ever je prilično drugačija, pa je shodno tome i zvuk prilagođen pjesmi. Što se tiče same izvedbe, mislim da bend nikad nije bio bolji i kompaktniji. Svatko tko nas je vidio uživo može to potvrditi.

Ima li planova što se koncerata tiče?
Za proljeće su planirane svirke u Zagrebu i Rijeci. Rijeka je već bila dogovorena 20.11. ali smo procijenili da je bolje pričekati s obzirom na epidemiološke mjere.

strange

The Strange; foto: Mare Milin

Događa li se što novo s bendom B. Confidential and The Secret Four, odnosno, kotrlja li se kod vas nešto mimo samih The Strange?
B. Confidential and The Secret Four je prije par mjeseci objavio svoj prvi singl “Black Is the Colour Of My Baby’s Soul / Satan Is Her Name”. Single je izašao za slovensku etiketu Martin’s Garage Records. Snimljen je sredinom ljeta 2020. u Vintage Industrial Baru, a pjesme je miksao i producirao Mike Mariconda (The Devil Dogs, The Raunch Hands). Uskoro izlazi i drugi singl „Down the Subway/Cuttin Out“. Nadam se prije Nove godine. Uglavnom, bend redovno probava i na stand-by je što se tiče mogućih svirki.

Kako se općenito nosite s ovim pandemijskim vremenima i restrikcijama koje su promijenile mnogo toga, i to nagore, posebno vama glazbenicima?
Pandemija je zapravo napravila najveću štetu glazbenicima jer svirki u klubovima zapravo nema. Mi smo prije svega klupski bend. Ideja da bi se koncert radio u prostoru gdje publika ne može normalno komunicirati s bendom nam ne odgovara i, bar za sada, odbijamo svirati u takvim uvjetima. Ono što je posebno loše je da publika nema mogućnost vidjeti strane bendove. Gube se kriteriji. Mislim da u tom smislu nikad nije bilo gore. Nadamo se da će sljedeća godina donijeti poboljšanje epidemiološke situacije i barem nekakav pozitivni pomak, bar što se tiče svirki uživo.

Hvala najljepša na izdvojenom vremenu i sve najbolje u daljnjem radu!