Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Riječka kantautorica Mirna Škrgatić prošloga je mjeseca objavila svoj drugi album, "Posljednji trend", kojeg je odredio odmak prema čvršćem, naglašenije rock zvuku u odnosu na dvije godine star privijenac "Snovi". Tim smo radosnim povodom kratko porazgovarali s ovom zanimljivom, izuzetno talentiranom glazbenicom, kojoj planova ne nedostaje.

Mirna, dvije su godine prošle od tvog debitantskog albuma "Snovi". Gledano sada u retrovizoru, pa i u svjetlu izlaska novog albuma, koliko je taj prvi album uistinu govorio o Mirni Škrgatić?
Prvi album bio je moj proboj u autorske vode, inicijacija mene kao kantautorice i svojevrsno dokazivanje samoj sebi vlastite sposobnosti pisanja pjesama, u konačnici albuma. Sve je krenulo u ljeto 2016. kada sam se, potaknuta atmosferom u Quasarru, želeći već dugo krenuti pisati vlastite pjesme, konačno odlučila na taj korak, sjela za klavir i krenula slagati harmonije. To me potpuno preuzelo i provodila sam svaki dan sate i sate uz klavir pišući, a kad sam imala prvih pet autorskih pjesama, od kojih neke nikada nisu objavljene, poželjela sam poduzeti korak dalje i vidjeti kako bi to bilo snimiti ih u studiju u bendovskom aranžmanu. Baš u to vrijeme kod mene je na par dana došla Ivana Kindl, kojoj sam sve odsvirala, a ona je u tome vidjela potencijal i predložila mi suradnju s Markom Mrakovčićem. I tako je sve krenulo.
Snimila sam nekoliko stvari kod Marka, u međuvremenu potpisala diskografski ugovor s izdavačkom kućom Menart i u jesen 2017. objavila svoj prvi singl Tvoja laž koji je dobio zbilja lijep doček publike i struke.

Ono što je odmah upalo u uši već s prvim singlovima s "Posljednjeg trenda" pomak je prema izražajnijem rock zvuku. Je li to bio plod nekog novog nadahnuća, nalik kakvom osobnom trendu, impulsu, ili ovakav izričaj zapravo preciznije zrcali ono što želiš iznijeti na pozornicu?
Rock je moj žanr, tu se osjećam dobro, prirodno i naprosto kao ja bez ikakvog muljanja i pokušaja približavanja svoje glazbe stereotipima današnje radiofoničnosti. Definitivno je to žanr u kojem se nalazim i u studijskom radu, a pogotovo na pozornici na kojoj volim da me glazba ponese, a ja joj se prepuštam. Meni osobno je to jedan od najljepših osjećaja. Iskustvo ekvivalentno orgazmu.

mirna

Samostalna si autorica, vjerujem, ponosna potpisnica svojih pjesama. Kako su nastajale te pjesme? Postoji li neki obrazac, ustaljeni modus operandi, ili si više hirovite prirode pa puštaš pjesmama da vode? Kako uopće odabireš teme i koliko si daleko spremna zaći u osobno, intimno?
Apsolutno sam hirovite prirode, puštam inspiraciji da me vodi i prepuštam joj se u trenutku kada dođe. Teme pjesama biram na isti način – kako mi dođu i spremna sam zaći u vrlo osobno i intimno, što zapravo već i jesam u nekim pjesmama.

Postoji li kakav glazbeni uzor u smislu samog pristupa stvaranju glazbe? Koliko je i iskustvo u Putokazima i Quasarru pomoglo u oblikovanju solističkog iskaza, barem izvođačkog ako ne toliko autorskog?
Uz sve moje uzore, pretežno iz razdoblja 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, koje često navodim, najveći glazbeni uzor, ali čak pomalo i životni, je zasigurno i neporecivo jedan i jedini David Bowie, glazbenik poznat po svojoj neprestanoj reinvenciji, čovjek čija je upornost nadišla granice mnogih.
Što se tiče samog pristupa stvaranju glazbe, tu zapravo ne postoji direktan uzor, već se vjerojatno podsvjesno oslanjam na neku svoju metodologiju.
Što se tiče Putokaza, svakako mi je to iskustvo pomoglo pri formiranju mene kao pjevačice, a u Quasarru sam osjetila poticaj za stvaranje vlastitih autorskih pjesama.

Kada i gdje dolazi Mark Mrakovčić kao, čini mi se, najvažnija karika u tom lancu od stvaranja pjesama u "privatnoj radionici" do njihova konačnog oblika u studiju? On je sudjelovao na oba albuma, koliko god oni bili različiti...
Kada dovršim pjesmu tekstulno i glazbeno, Mark i ja radimo na njenom aranžmanu i oko svega se dogovaramo. Mi se zapravo u studiju igramo slaganjem intrumenata i veselimo se poput male djece kada iskoči nešto oboma interesantno. Na ovom albumu sam htjela žešći, pomalo garažni zvuk, a Mark je to prepoznao i producirao baš kako sam zamišljala.

Kako je došlo do suradnje s Ivanom Kindl na pjesmi "Draga moja"? A kad sam već imenovao jednu pjesmu, postoji li neka na albumu koja ti znači bar mrvicu više od ostalih?
Ivana i ja smo smo dugogodišnje, vrlo bliske prijateljice. Kad sam u ljeto 2020. napisala pjesmu Draga moja uz gitaru koju sam to ljeto krenula učiti, poslala sam ju snimljenu mobitelom Ivani. Njoj se jako svidjela pjesma, a ja sam se koji dan kasnije sjetila – a zašto ne bismo to zajedno otpjevale? Ona je odmah pristala na moj prijedlog, pa smo ju snimile u studiju, a kasnije je nastao i spot koji su snimili i režirali Ira&John.
Osobno, s albuma bih izdvojila kao specijalno drage pjesme Jadi energetskog vampira i Avet koje su stilski zapravo vrlo slične, s tim da je Avet vrlo osobna pjesma koja na veseo, čak pomalo bizaran način progovara o depresiji i suočavanju s istom.

"Posljednji trend" doima se uistinu kao album, u smislu da ne služi kao puko udomljavanje nekoliko bitnih pjesama i pokojeg popratnog, za minutažu nužnog dodatka, već čini ili bar teži činiti jednu smislenu cjelinu i okvir; sve to u vrijeme kad album kao format znači možda manje nego ikad ranije. Koliko ti je album bitan kao kanal prenošenja samih pjesama? Pitam ne samo zbog novog albuma, već i zbog dojma kojeg sam stekao još sa "Snovima"...
Važno mi je imati cjelinu koja je stilski i tematski lijepo zaokružena. Ta cjelina ne mora nužno biti konceptualna u smislu povezivanja svih tema, ali može biti odraz jednog razdoblja, vremena, baš kao što je Posljednji trend album – odraz vremena u kojem živimo.

Gdje bi točno ime Mirna Škrgatić trebalo stajati ili gdje ga vidiš u kontekstu hrvatske glazbene scene? Nekako sam dojma da je "negdje između", ni u jednom idiomu "doma", ni u onom popularno zvanom kantautorskom ni u rokerskom, a još manje u širokoj pop-obitelji... Ili griješim?
Da, shvaćam da me je teško strpati u kutiju. Neki su me u početku svrstavali u alternativni pop, neki u pop/rock, neki čak u folk rock, danas me svrstavaju u indie rock, indie pop, alternativnu glazbu, pop, pop/rock, rock... Zapravo, ne znaju kamo me svrstati. Ono što ja mogu reći da mi je namjera postati žešćom, stalno raditi na kvaliteti i igrati se sa žanrovima, a gdje će me tko svrstati, to ne ovisi o meni.

Za usporedbu, kako se osjećaš u studiju, dok te pjesme nastaju, da tako kažem, za vječnost, a kako na pozornici? Koliko si ih sklona ili spremna mijenjati u koncertnim verzijama?
Da se razumijemo, jako volim studijski rad, ali live moment je nešto što se događa jednom, nešto neponovljivo i nešto što ne možeš brisati, kopirati, pejstati. Problem sa studijskim snimkama je taj da upravo poželiš svako malo napraviti sve maloprije navedeno, ali ako to ideš raditi, otvorit ćeš svojevrsnu Pandorinu kutiju i nikad nećeš završiti pjesmu. Naravno, ne kažem da treba baš sve prve verzije objaviti, ali treba imati granicu u svom tom editiranju koje nam pruža moderna tehnologija jer se gubi čar. Volim pustiti pjesmu da odleži koji tjedan/mjesec i onda sa relativno svježim uhom poslušati i eventualno napraviti neke preinake.
Za koncert uvijek volim malo promijeniti aranžman pjesme, učiniti da bude žešća, dodati koji refren ili instrumental, u čemu se moj prateći bend odlično snalazi.

mirna

"Posljednji trend" posjeduje svojevrstan bendovski štih. Ima li kakvih zamisli, želja ili čak planova o formiranju kakvog stalnog benda, možda čak i kao alternative solističkom statusu?
Formirala sam stalni sastav pratećeg benda koji čine gitarist Branimir Lozo, basist Roni Kranjec, prateći vokal i klavijaturistica Helena Novosel i bubnjar Rafael Lozo. Kao bend i ekipa kliknuli smo sjajno, napravili smo za live mali odmak od studijskih aranžmana, zbilja su divni ljudi i glazbenici, a družimo se i privatno. Svakako mi je plan isprobati rad na aranžmanima mojih pjesama s bendom, jer mislim da je to, s obzirom na atmosferu u bendu, vrlo prirodan korak kojem se veselim jer smatram da bi mogao donijeti svojevrsnu svježinu, ali i žestinu. No, kako kažu, treba prvo skočiti, pa onda reći hop, a u ovom slučaju, prvo napraviti pjesme.

Kakvi su planovi što se tiče koncerata? Još uvijek smo u neizvjesnim vremenima, kada se mjere i ograničenja mijenjaju gotovo na tjednoj razini, pa vjerujem da postoji glad za makar češćim nastupima.
Naravno, htjeli bismo čim više svirati, pogotovo sad kad smo se baš dobro napucali. Tražimo koncerte i svirke aktivno i nadamo se da će ih biti, a virus+politika nam neće pomrsiti planove. Nažalost, tu ništa ne možemo napraviti ni poduzeti, samo se truditi održati dosadašnji optimizam i dočekati neka bolja vremena.

Uz čestitke na novom albumu, zahvaljujem na razgovoru i želim ti još mogo dobre glazbe.
Hvala 😊