Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

bf

Grupa Brit Floyd zasvirat će u Zagrebu, na radost svih obožavatelja Pink Floyda, 11. studenog ove godine. Bila je to odlična prigoda da porazgovaramo s osnivačem grupe, Damianom Darlingtonom, koji nam je u razgovoru otkrio mnoge zanimljivosti o bendu, koju pjesmu Floyda nikada ne bi mogli svirati i kako je Damianu bilo svirati na 50. rođendanu Davida Gilmoura.

SG:Ove godine obilježava se 40. obljetnica albuma The Wall, remek djela Pink Floyda koji ujedno čini i većinu materijala koji izvodite na ovoj turneji. Pročitali smo da je upravo ovaj album vaš omiljeni te jedan od onih koji biste ponijeli sa sobom na pusti otok. Shodno tome, mora da vas jako veseli ova faza karijere s Brit Floydima. Ili smo možda u krivu — čini li vas nervoznim izvoditi taj opus uživo, pogotovo imajući na umu spektakularnu The Wall turneju koje je nedavno Roger Waters svirao diljem svijeta?
DD:Profesionalno izvodim glazbu Pink Floyda uživo već više od 25 godina, od toga posljednjih 9 godina s Brit Floydima i moram reći da još uvijek zaista uživam svirati. U materijalu koji izvodimo obilježavajući četrdesetu godišnjicu albuma The Wall posebno uživam jer oduvijek obožavam taj album. To je prvi album Pink Floyda koji sam slušao uopće i upravo me on uvukao u cijelu priču. Iako je Roger Waters doista priredio nevjerojatan spektakl izvodeći The Wall turneju posljednjih godina, moram priznati da ne osjećam pritisak u odnosu na to kako mi predstavljamo taj opus. Smatram da dostojno prezentiramo taj materijal i vrlo sam zadovoljan kako zvuči i izgleda.

SG:Kad ste prvi puta gledali Pink Floyd uživo? I je li to ujedno koncert koji vam se najviše urezao u pamćenje?
DD:Pink Floyd prvi put sam gledao u kolovozu 1988. godine na turneji Momentary Lapse Of Reason, na nogometnom stadionu u Manchesteru u Velikoj Britaniji. To je svakako bio najveći koncert koji sam do tada vidio i to je za mene bilo doista nevjerojatno iskustvo. Kasnije sam ih gledao dvaput 1994. godine u Earl’s Courtu na zatvaranju turneje Division Bell, a bio sam i jedan od sretnika koji su bili u publici kad su Pink Floyd ponovno nastupili ujedinjeni s Rogerom Watersom na koncertu Live 8 u Londonu 2005. godine.

SG:Mnogima je poznato da ste svirali na proslavi 50. rođendana Davida Gilmoura, ali manje je poznato kako je do toga uopće došlo. Možete li nam reći nešto više o tome?
DD:Profesionalno sam počeo izvoditi glazbu Pink Floyda 1994. godine s drugim bendom, Australian Pink Floyd Show. Šest mjeseci potom, David Gilmour neočekivano se pojavio iza pozornice nakon našeg nastupa u Londonu i pozvao me da im se pridružim iza pozornice nakon jednog od njihovih koncerata kad su završavali turneju Division Bell na Earl’s Courtu. Dvije godine kasnije kao grom iz vedra neba primili smo poziv da sviramo na 50. rođendanu Davida Gilmoura. Na kraju tog nastupa i Rick Wright se popeo na pozornicu kako bi nam se pridružio na klavijaturama dok smo svirali pjesmu Comfortably Numb.

dd

SG:Kako je bilo svirati uz Davida Gilmoura i Richarda Wrighta? Može li se to opisati jednom riječju?
DD:Nestvarno! To je doista bio poseban trenutak za mene kao glazbenika, ali i kao obožavatelja njihove glazbe. Svirati s originalnim članovima benda, ispred Gilmoura i Masona, a također i jednog Beatlea, jer je i George Harrison bio jedan od uzvanika, bilo je doista posebno.

SG:Postoji li neki stih ili riječi neke od njihovih pjesama koje za vas imaju posebno značenje, nešto što biste mogli opisati suštinom Pink Floyda?
DD:Smatram da pjesma Comfortably Numb sadrži neke od najdojmljivijih stihova u cjelokupnom opusu Pink Floyda. “I have become comfortably numb” je stih koji bih posebno izdvojio.

SG:Diljem svijeta postoji velik broj Pink Floyd tribute bendova. S obzirom da ste vi na samom vrhu u tom smislu, većina njih zasigurno vas gleda kao uzor. Je li to za vas teret ili privilegij?
DD:Ne vidim to nikako kao teret, više kao privilegij, pogotovo jer nije lako postići nivo koji smo mi dosegnuli i zadržati ga tolike godine. Ako nas doista drugi Pink Floyd tribute bendovi vide kao uzor, to nam samo laska.

SG:Nick Mason, bubnjar Pink Floyda, vratio se u igru i svira turneju s njegovim novim bendom, Saucerful Of Secrets. Opus koji izvodi temelji se uglavnom na starim pjesama iz razdoblja prije albuma The Dark Side Of The Moon. Čini se da jako uživa u tome iako su produkcijski uvjeti u kojima to radi prilično skromni i drukčiji u odnosu na dane kad je svirao velike turneje s Pink Floydima. Podosta su skromniji čak i u odnosu na vas. Jeste li gledali neke od tih koncerata?
DD:Gledao sam ih u Manchesteru u Velikoj Britaniji prošle godine u rujnu. Bilo je divno vidjeti jednog od originalnih članova kako svira taj stari materijal. U dobroj je formi, svira doista sjajno i sretan sam što uživa ponovno nastupati i što će nastupati i iduće godine. Samo neka potraje!

SG:Nick Mason navodno je jednom rekao da Brit Floydi sviraju pjesme Pink Floyda bolje nego što su ih oni ikad sami svirali. Mogao bi biti u pravu. Što mislite o tome? :)
DD:Ako je to doista rekao, to je vrlo laskavo. Sviramo li bolje od njih uživo je subjektivna stvar i nije na meni da sudim o tome. Ono što jest činjenica je da sam njihovu glazbu uživo izvodio doista mnogo više od njih. Nedavno sam zaključio da sam u proteklih 25 godina odsvirao otprilike 2500 koncerata svirajući glazbu Pink Floyda tako da sa sigurnošću mogu reći da sam je svirao više od bilo kojeg glazbenika na svijetu.

bf

SG:Dosad ste uživo odsvirali više od tri četvrtine opusa Pink Floyda. To je također više nego su i oni sami odsvirali. Je li to pitanje dostupne tehnologije danas ili je to naprosto zato što svirate bolje od njih, kako je rekao Mason? :)
DD:Nove tehnologije svakako nam pomažu da neke materijale izvodimo bolje i preciznije, ali glavni motiv da izvodimo tako širok raspon materijala jest da koncerti iz godine u godinu budu što raznovrsniji. Na svakoj novoj turneji pokušavam dodati nove stvari. Neke od pjesama, nazovimo ih hitovima, ćemo uvijek svirati, ali u našim nastupima nastojimo predstaviti što je moguće više povijesti benda.

SG:Postoji li pjesma koju, po vašem mišljenju, čak ni Brit Floydi ne bi mogli izvesti uživo?
DD:Ne mogu zamisliti da bismo ikad mogli izvesti Several Species of Small Furry Animals Gathered Together in a Cave and Grooving with a Pict!

SG:David Gilmour nedavno je na aukciji prodao gotovo cijelu kolekciju svojih gitara i kasnije sav novac donirao u dobrotvorne svrhe. Pritom je sve te instrumente nazvao samo oruđem. Budući da ste i sami gitarist, što mislite o tome?
DD:Mogu se poistovjetiti s tim. Uvijek postoje gitare koje posebno volite, ali općenito gledano one doista jesu samo alat koji vam je potreban ako ste glazbenik. Ja sam, primjerice, puno više vezan uz akustične gitare nego električne. Postoji nešto vrlo intimno i osobno kad je akustični instrument u pitanju.

SG:Kad već govorimo o Gilmourovim gitarama i memorabilijama Pink Floyda, kad biste mogli za sebe uzeti jedan predmet iz cijele njihove karijere, što bi to bilo?
DD:Mislim da bih uzeo veliku zrcalnu kuglu koja se otvara na vrhuncu pjesme Comfortably Numb koju možete vidjeti na DVD-u Pulse. To bi bio zaista spektakularan dodatak našim nastupima, iako nisam siguran kako bismo je uspjeli postaviti na neka od mjesta na kojima nastupamo!

dd

SG:Iz pozicije obožavatelja, koju fazu karijere Pink Floyda najviše volite; rano razdoblje s klasičnim frontmenom Sydom Barrettom, imperijalno razdoblje sedamdesetih ili kasniji period s Gilmourom u glavnoj ulozi?
DD:Volim sve faze njihove karijere, ali bih ipak izdvojio sedamdesete, vrijeme kad su postigli najveća glazbena dostignuća. Albumi The Dark Side Of The Moon, Wish You Were Here, Animals, The Wall, svi odreda su remek-djela.

SG:Kad govorimo o bendu kao što je Pink Floyd, neizostavni dio njihovog identiteta su i vizuali. Kad biste mogli izabrati samo jednu od naslovnica njihovih albuma, koja bi to bila?
DD:Svakako The Dark Side Of The Moon; jednostavno, elegantno savršenstvo koje vas potiče na razmišljanje.

SG:Koje je najluđe mjesto na kojem ste dosad svirali?
DD:Red Rocks u Coloradu je definitivno moje najdraže mjesto za nastupe, svirao sam tamo već osam puta, ali prilično je ludo kad pomislim da sam svirao i u Kremlju u Moskvi — nema mnogo glazbenika koji se time mogu pohvaliti!

SG:Koliko ste zemalja posjetili dosad svirajući s Brit Floydima?
DD:Svirajući u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te na Bliskom Istoku posjetili smo već četrdesetak zemalja.

pf

SG:Nakon Hrvatske, gdje je najglasnija publika? :)
DD:Publika je u Hrvatskoj i u regiji uvijek odlična i entuzijastična i doista volimo svirati ovdje. Publika je također prilično sjajna i glasna na mjestima poput Meksika i u nekim dijelovima Sjedinjenih Država.

SG:Vrlo ste popularni u Hrvatskoj, imate li neku poruku za vaše obožavatelje ovdje?
DD:Hvala vam što dolazite na naše nastupe i što se ovdje uvijek osjećamo dobrodošli. Jedva čekamo doći ponovno u studenom!

SD:Trik-pitanje za kraj: tko ili što je Publius Enigma?
DD:Nitko ne zna! To je misterij unutar nje same.