Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

vre19Frik iz kvarta je friški kantautorski projekt Zlatka Majseca, dugogodišnjeg frontmena benda Mel Camino, nazvan po istoimenoj neobičnoj kolumni, koju na web portalu Kronike Velike Gorice piše već 4 godine, a koja se sastoji od vrlo kratkih priča, pjesama i tekstova ne baš strogo definirane forme. U sklopu VRE nastupa u zagrebačkoj glazbenoj knjižari Rockmark.

Što očekujete od Velike rock eksplozije i što ovaj festival znači za vaš sastav?
Svaka prilika za svirku je važna i nadam se da će ljudi pohoditi VRE. Očekujem li neki nezapamćeni interes? Ne, jer danas su neki drugi glazbeni žanrovi značajno popularniji u mladih i onih koji se tako osjećaju.
 
Sjećate li se svoje prve pjesme i prvog koncerta?
Prvu pjesmu napisao sam sa 7 godina. Zvala se „Drvosječa“ no nažalost ili nasreću nisam za nju nikad napravio glazbenu podlogu. Prvog koncerta se sjećam. Bend mi se tada zvao El Camino – nastupio sam sa svojim velikim prijateljima i izvrsnim muzičarima i autorima: Robert Kordić i Ivan Zdunić. Prije koncerta svaki je bio visok nekih 180 i neš sitno, a nakon koncerta sezali smo svaki minumum 10 metara u visinu.

Da sami sebe morate usporediti s jednim bendom, koji bi to bend bio?
Frik iz kvarta, barem zasad, nije bend već nešto intimnija ili ako hoćete - tiša kantautorska priča. Usporedio bih se sa svakim relativno anonimnim kantautorom koji traži svoje mjesto pod suncem.

Imate li glazbene uzore?
Ne mogu reći da imam uzore, ali još od malih nogu divio sam se tipovima poput: Johnny Štulić, Đorđe Balašević, Bob Dylan, Jim Morrison, Mile Kekin, Ripper, Darko Rundek…

Koji je najsretnij/najnesretniji događaj u vašoj glazbenoj karijeri?
Najsretniji mi je događaj bio kad sam konačno skupio muda i u goričkom bircu „Alkar“ imao vatreno krštenje to jest svoj prvi solo nastup nakon kojeg mi je dosta ljudi imalo potrebu reći da su, za razliku od nastupa s bendom, konačno čuli sve te moje tekstove. To mi je ujedno bio i najnesretniji nastup jer sam bio tužan zbog činjenice da ih dosad nisu uspijevali u potpunosti čuti.

Jesu li festivali poput „Velike rock eksplozije“ potrebni našoj sceni?  Što mislite o festivalima čiji je cilj prvenstveno promocija mladih bendova?
Mislim sve najbolje o festivalima koji pružaju priliku nerazvikanim izvođačima jer u protivnom kako će netko nerazvikan, a s pokrićem da to bude, postati razvikan ako mu ne daš priliku da se dočepa razvikanosti.

Kakvi su vam planovi za budućnost?
Prvi plan je snimiti spot za već masterirani prvi službeni singl „Opsjednutost“, a potom u Greenwood studiju Antonina Šimića snimiti preostale materijale za prvi EP. U međuvremenu svirati gdje se god ukaže prilika…