Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

mort

Grupa M.O.R.T. iz Sinja, vesela je skupina mladića u najboljim godinama koji vole svirati rock, punk i blues. Iza sebe imaju mnoštvo nastupa sa širokom paletom pjesama od ozbiljnih do zafrkancije, a usto i niz nominacija za nagrade pa i osvojenih priznanja. Do sad su snimili tri publici već dobro poznata albuma: „Vrhunsko dno“ (2012.), „Odjel za žešće“ (2014.) i „Tužna kocka“ (2016.). Nedavno im je izišao i četvrti album „Standing Runningman“ na engleskom jeziku. M.O.R.T.-u je pripala čast ovoga četvrtka 19. rujna otvoriti sezonu u Vintage Industrial Baru, a nama da tim povodom postavimo nekoliko pitanja članovima benda.

SG: Što nam možete reći o svojim glazbenim početcima? Gdje ste se upoznali,
škola, kafić…? Kako je i zašto sve počelo?
Mile: Meni je sve počelo… nekad davne 1998. godine: brat se pojavio sa cd-om NOFX-a, a dotad ne mogu sa sigurnošću reć' da sam bio živ. Braću sam upoznao 2012. u studiju u klubu „Kocka“, par sati iza smo već snimali „Vrhunsko dno“. A kako i zašto? Dobra trava i još bolje vino...
John: Zvrk i ja smo bili razredni kolege u sinjskoj gimnaziji i u proljeće 2003. nam je palo napamet osnovat' bend jer sam ja piskarao neke pjesmice a on je svirao gitaru. Tog ljeta smo upoznali Kikosa koji nam se pridružio s gitarom i više se nikad u životu nismo razdvojili. Odjednom je došla 2012. i pojavio se Mile, snimili smo „Vrhunsko Dno“ i „Etotiteđavle“.

SG: Tko je smislio ime grupe? Zašto M.O.R.T.?
Mile: Neki čovjek tamo daleko, a valjda jer mu je bilo simpatično.
John: Ime smo smislili Zvrk i ja u školskoj klupi. U to vrijeme smo se zaljubili u pisanje Terrya Pratchetta pa smo bend nazvali po njegovoj četvrtoj knjizi.

SG: Koji vam je album najdraži? Vežu li vas uz neko snimanje posebne uspomene?
Mile: Albumi su k'o djeca, svaki ima nešto posebno, izgleda i zvuči drugačije… Ne veže me više ništa ni za što, odvezao sam se.
John: Najdraži mi je možda „Vrhunsko dno“ jer smo tada bili najmlađi i nismo imali nikakvih ciljeva osim napokon snimit' taj jedan album... Prvo držanje tog CD-a u ruci mi je jedna od najdražih uspomena jer se jasno sjećam zajedničkog osjećaja zadovoljstva što je to napokon snimljeno. Poslije je eskaliralo i evo, sad već imamo 4 albuma… hahaha…

SG: Kako nastaju vaše pjesme? Što ide prvo: tekst ili glazba? Odakle inspiracija? Tko piše pjesme ili nastaje sve zajedničkom „olujom mozgova“?
Mile: Pravila nema, kako koji dan. Inspiracija je sve i sve je inspiracija. I hvala vam svima na istoj…
John: Odavno nema pravila. Zatvorimo se u sviraonu i počnemo jammati. Stvori se magija, otvori se portal kroz koji nam dođu pjesme: tekstovi i glazba zajedno, na licu mjesta!

mort

SG: Pamtite li neki extra nastup i po čemu?
Mile: Pamtim. Hit ovog ljeta mi je bio „OK fest“ na Tjentištu - ludilo festival i predobar line up… Također „Forrest camp“ u Jazavčijim rupama - raj na zemlji, kraj Sarajeva…
John: Do sada smo odsvirali preko 350 nastupa i skoro svaki mi je bio ludilo! Rado se sjećam nastupa u Banja Luci, Vintageu u Zagrebu, Quasimodu u Splitu, U Rukya u Tugarama, Filip&Jakov - ma niz je beskrajan… Napisat ćemo memoare pod imenom ''Između rupa u sjećanju'' pa ćete tamo moć' pročitat' sve o svemu!

SG: Ekipa vas voli zbog tekstova i atmosfere koju njima postižete, a novi je album na engleskom, hoće li to biti prepreka ili prednost?
Mile: Prednost, svakim danom u svakom pogledu...
John: Neš' ti engleskog, to nam je drugi jezik i morali smo se malo i s tim poigrat'... Zašto ne?!

SG: Kako je došlo do ideje za snimanje albuma na stranom jeziku? Jesu li stvari na albumu potpuno nove ili su prepjevi?
Mile: Činilo se k'o zabavna ideja, i eto ti ga na! Hehehe… Sve su nove, osim dvije pjesme, a i one su u novom ruhu.
John: Nema prepjeva. Na albumu su dvije pjesme iz starih dana i osam potpuno novih. A do ideje je došlo kroz igru i zabavu.

SG: Gdje ste snimali novi album? Tko je radio produkciju?
Mile: U mostarskom studiju MC Pavarotti, producent benda je Marko Perčić Sula, a Saša Karabatak i Sead Zaklan su bili zaduženi da izađemo živi i pritom ostane sve spojeno.
A mastering je radio Matej Zec (Let 3).

SG: Planirate li kakvu europsku turneju ili se možda zaletjeti i negdje šire?
Mile: Bit će nešto, nadamo se. Sljedeće ljeto.

John: Ma samo da se svira, bilo kad, bilo gdje.

SG: Na engleskom albumu našla se pjesma „O jeziku“ s etno-elementima… Je l' to neki stariji materijal?
Mile: Etno?! Hahahaha…. Ne, pjesma je nastala u glavi jednog člana benda. Skupina ljudi je to samo jako lipo reproducirala.
John: Pjesma je nastala kao čista improvizacija. Nakon što su sve ostale pjesme snimljene skupili smo ekipu u studiju da to proslavimo pa smo pobacali instrumente i mikrofone po prostoriji i rodila se ''O Jeziku''.

mort

SG: Čiju glazbu najviše cijenite? S kim biste rado nastupili i zašto? Što mislite o domaćoj sceni?
Mile: Čudna li pitanja....Uglavnom, ne mislim ništa o domaćoj sceni. Obožavam je, dio smo nje. Jedna veeelika ludara: Edu Maajku obožavam gledati ponovo i ponovo, K3P su braća, Urban & 4 su krasni ljudi, Let 3 također...ima tu bendova, što reći. Ljudi dolazite na koncerte, pa ćete i vi znati… Hahaha
John: Cijenim sve što izlazi iz srca a toga na sceni ima dosta, samo nije uvijek vidljivo široj javnosti. Mislim da će se trenutačna situacija na sceni pravilno vrednovati tek uz neki vremenski odmak, možda za 10, 20 godina.

SG: I na kraju, što možemo od vas očekivati na nastupu u Vintageu ovoga četvrtka 19. rujna? Hoćete li imati kakve goste? Hoće li biti vremena i za stare pjesme?
Mile: Sve, očekujte sve: kaos, sreću i dernek… Bit će vremena za sve, sa nama dolaze naši dobri momci iz benda Vukojarac da svima j*** m**** prije nas, tako da će biti show… Definitivno.
John: Ma svirat ćemo svašta: i plesat', i smijat' se, i vikat', i udarat', i grlit' se, i družit' se... Dođite!

SG: Hvala na odgovorima! Želimo svima na stageu i ispred stagea vrhunsku uživanciju… Sretno!